Ako postoji vinograd postoji i vinogradarstvo, ako postoji to dvoje onda moraju postojati i vinogradari. Ako se hoće da postoji vinograd onda se mora znati da je preduvjet da mora imati vinova loza. Kad na to sve pogledamo sa stajališta postojanja Boga, onda možemo zaključiti da je Bog odlučio da načini jedan specifičan vinograd. Prvo je načinio zemlju i u njoj “posadio” stvorenu vinovu lozu da se “tići” i širi. Vremenom se pokazalo da vinova loza ne može sama od sebe biti onakva kakva treba da bude. Ta vinova loza i vinograd su trebali vinogradare koji će raditi u vinogradu kako bi vinova loza bila u skladu sa zamišljenim. Cijelim postojanjem, vidljivim i nevidljivim, vladaju nevidljivi zakoni po kojim se sve odvija. To znači da vinograd nije trebao samo vinogradare nego i znanje o svemu što se tiče vinove loze. To znanje se pretvorilo u jednu vrstu nauke koja se naziva vinogradarstvo. U početku je Bog “osobno” davao neke savjete proizašle iz zakonitosti koje vladaju u vinovoj lozi. Vremenom su se sva njegova nastojanja pretvorila u čistu uzaludnost. Vinova loza izabra divljinu, trnje i draču, a vinogradarima se osladila hladovina i rod koji su ubirali od vinove loze. Urod koji Bog hoće jest pravda, a to znači da je Bog zasadio vinograd da u njemu vlada (rađa) pravda.Cijelo ljudsko postojanje je povezano sa nepravdom, to jest, sa suprotnim od očekivanja. Bog je u govoru o vinogradu jasno rekao: “Nadah se pravdi a urodi nepravda.” Ovo nije moj zaključak nego njegova riječ. Pravda je plod truda kao što su to i dobri i kvalitetni grozdovi na vinovoj lozi. Urod u vinogradu, a i sam izgled vinograda, jasan su pokazatelj da le se radilo u vinogradu ili nije. Prevedeno rečeno, pravda je mjera rada i nerada u vinogradu. Ako u vinogradu vlada nepravda onda je to posljedica nerada onih koji sebe postaviše za vinogradare. Ne samo da se bave neradom, nego i ne dopuštaju nikome da preuzme njihovo mjesto u vinogradu. Oni ne ulaze u vinograd da rade, a oni koji bi htjeli da uđu i rade, njima ne dozvoljavaju da uđu. Ti lijeni vinogradari se stoljećima ponašaju kao da su vlasnici vinograda. Bog je vlasnik vinograda, a ti samoproglašeni i samopostavljeni vinogradari sebe nazivaju Božjim vinogradarima. Da su oni Božji vinogradari u vinogradu bi vladala pravda. A ako mogu da postoje Božji vinogradari onda mogu da postoje i oni drugi vinogradari koji služe onom koji hoće da vinograd rađa nepravdom. Ako imamo vinograd, ako imamo vinogradare i ako znamo da vinograd rađa nepravdom ondase može zakljućiti da vinogradari rade tako da vinograd urodi nepravdom. Većina tih vinogradara ne čini to svjesno, sa htijenjem, ne. Oni se svojevoljno javljaju da budu vinogradari, i idu u školu da izučavaju vinogradarstvo. E tu leži problem, oni u početku ne znaju o vinogradarstvu ništa, to je jasno, i onda se njima daju knjige nauke u vinogradarstvu koje su načinjene tako da se primjenom tog vinogradarstva prouzrokuje nepravda. Vremenom im se svidi zvanje vinogradara i blagodati koje daje to zvanje i sam vinograd. Neki od njih se i trude da nešto i rade, ali problem je u tome što se oni drže uputstava iz te svoje knjige vinogradarstva (ne mislim na Bibliju nego na ono što su oni vremenom izgradili, to jest, spoznali). Taj njihov trud je kao sipanje vode u sito, ne shvataju da ne uspijevaju i najgore je što ne uočavaju da stoljećima sipaju vodu u sito. Hoće da napune to što ima oblik posude a ne uočavaju da je to sito. Stoljećima, ko fol, hoće pravdu, a nepravda stalno caruje. Imaju sreće što ne mogu da pređem preko Isusovih riječi: “Oprosti im jer ne znaju što čine.”
Ako postoji vinograd postoji i vinogradarstvo, ako postoji to dvoje onda moraju postojati i vinogradari. Ako se hoće da postoji vinograd onda se mora znati da je preduvjet da mora imati vinova loza. Kad na to sve pogledamo sa stajališta postojanja Boga, onda možemo zaključiti da je Bog odlučio da načini jedan specifičan vinograd. Prvo je načinio zemlju i u njoj “posadio” stvorenu vinovu lozu da se “tići” i širi. Vremenom se pokazalo da vinova loza ne može sama od sebe biti onakva kakva treba da bude. Ta vinova loza i vinograd su trebali vinogradare koji će raditi u vinogradu kako bi vinova loza bila u skladu sa zamišljenim. Cijelim postojanjem, vidljivim i nevidljivim, vladaju nevidljivi zakoni po kojim se sve odvija. To znači da vinograd nije trebao samo vinogradare nego i znanje o svemu što se tiče vinove loze. To znanje se pretvorilo u jednu vrstu nauke koja se naziva vinogradarstvo. U početku je Bog “osobno” davao neke savjete proizašle iz zakonitosti koje vladaju u vinovoj lozi. Vremenom su se sva njegova nastojanja pretvorila u čistu uzaludnost. Vinova loza izabra divljinu, trnje i draču, a vinogradarima se osladila hladovina i rod koji su ubirali od vinove loze. Urod koji Bog hoće jest pravda, a to znači da je Bog zasadio vinograd da u njemu vlada (rađa) pravda.Cijelo ljudsko postojanje je povezano sa nepravdom, to jest, sa suprotnim od očekivanja. Bog je u govoru o vinogradu jasno rekao: “Nadah se pravdi a urodi nepravda.” Ovo nije moj zaključak nego njegova riječ. Pravda je plod truda kao što su to i dobri i kvalitetni grozdovi na vinovoj lozi. Urod u vinogradu, a i sam izgled vinograda, jasan su pokazatelj da le se radilo u vinogradu ili nije. Prevedeno rečeno, pravda je mjera rada i nerada u vinogradu. Ako u vinogradu vlada nepravda onda je to posljedica nerada onih koji sebe postaviše za vinogradare. Ne samo da se bave neradom, nego i ne dopuštaju nikome da preuzme njihovo mjesto u vinogradu. Oni ne ulaze u vinograd da rade, a oni koji bi htjeli da uđu i rade, njima ne dozvoljavaju da uđu. Ti lijeni vinogradari se stoljećima ponašaju kao da su vlasnici vinograda. Bog je vlasnik vinograda, a ti samoproglašeni i samopostavljeni vinogradari sebe nazivaju Božjim vinogradarima. Da su oni Božji vinogradari u vinogradu bi vladala pravda. A ako mogu da postoje Božji vinogradari onda mogu da postoje i oni drugi vinogradari koji služe onom koji hoće da vinograd rađa nepravdom. Ako imamo vinograd, ako imamo vinogradare i ako znamo da vinograd rađa nepravdom ondase može zakljućiti da vinogradari rade tako da vinograd urodi nepravdom. Većina tih vinogradara ne čini to svjesno, sa htijenjem, ne. Oni se svojevoljno javljaju da budu vinogradari, i idu u školu da izučavaju vinogradarstvo. E tu leži problem, oni u početku ne znaju o vinogradarstvu ništa, to je jasno, i onda se njima daju knjige nauke u vinogradarstvu koje su načinjene tako da se primjenom tog vinogradarstva prouzrokuje nepravda. Vremenom im se svidi zvanje vinogradara i blagodati koje daje to zvanje i sam vinograd. Neki od njih se i trude da nešto i rade, ali problem je u tome što se oni drže uputstava iz te svoje knjige vinogradarstva (ne mislim na Bibliju nego na ono što su oni vremenom izgradili, to jest, spoznali). Taj njihov trud je kao sipanje vode u sito, ne shvataju da ne uspijevaju i najgore je što ne uočavaju da stoljećima sipaju vodu u sito. Hoće da napune to što ima oblik posude a ne uočavaju da je to sito. Stoljećima, ko fol, hoće pravdu, a nepravda stalno caruje. Imaju sreće što ne mogu da pređem preko Isusovih riječi: “Oprosti im jer ne znaju što čine.”
