U vrijeme kad je Benedikt XVI postao papa rekao je za sebe da je on samo vinogradar u Božjem vinogradu. To nije nikakav problem, da je bogdom više vinogradara, problem je ako vinogradar ne radi ništa, a još veći je problem ako vinogradar ne radi ništa a ubire plodove vinograda. To je problem.
Taj Božji vinograd su oni podijelili na biskupije, a biskupije su dalje podijelili na župe. To vam je nešto kao u bivšoj Jugi, SOUR, RO i OOUR. Tako je župa djelić Božjeg vinograda u kome je svećenik koga se oslovljava i sa “velečasni”, Božji vinogradar. Župa je vinograd, svećenik (velečasni) je vinogradar, a jedna obitelj je čokot ili trs. Ovo znamo, a znamo i što jedan pravi vinogradar sve treba da uradi u svom vinogradu u toku jedne godine. Taj vinogradar vodi brigu o svom vinogradu, on ga škara, gnoji, okopava, on ga štiti od štetočina i bolesti, on mnogo puta uđe u svoj vinograd u toku godine.
A koliko puta Božji velečasni vinogradar uđe u svoj vinograd (župu)? Koliko ja znam on ga obiđe samo jednom i to u vrijeme blagosivanja kuća. A taj pojam se može prevesti na više načina, jedan prevod kaže da Božji vinogradar obilazi vinograd samo jednom u godini i to je u vrijeme berbe. Tad ide od čokota do čokota, to jest, od obitelji do obitelji, daje djeci po karamelu i ubire “svoj rod”. Ubire ono što je po nekom zakonu njegovo. Prije su oko sedam dana iza Nove godine išli u berbu, a onda su skontali da to nije najbolje vrijeme za ići u berbu, pa su odlučili da je najbolje vrijeme za berbu između Božića i Nove godine. A znate li zašto? U stari termin “stranci” koji dođu kući za praznike već odu na “zapad”. U novi termin stranci su kući pa oni žele da i tim strancima udijele blagoslov. No, narod im ne vjeruje već kaže da oni žele da tad izvrše berbu jer tad su stranci kući pa će od njih izvući više para. Uistinu znaju kad treba ići u berbu. I evo u vrijeme tog novog termina berbe ja sam slučajno “uletio” u vinograd baš kad je vinogradar bio u vinogradu radi berbe. Kad je došao do čokota u kome sam ja bio, iznenadio me iako sam znao da je negdje u blizini. U zadnji tren sam se uspio skloniti u drugu sobu.
Kad sam ulazio u tu siromašnu kuću u kojoj je živjela jedna siromašna starica na stolu su bili novci (20 KM) i čaša sa vodicom (sveta voda). Rekla je da je to za svećenika jer hoda i blagosilja kuće. Vinogradar se zadržao dvije minute u berbi, izgovorio molitvu, poškropio svetom vodicom i uzeo novce. Ja sam bio sat vremena i ostavio joj 100 KM na ime „milošće“, a on nije donio ništa, valjda nema. Eto kako se vrši berba u vinogradu. Od te siromašne starice koja nema nikakvih redovnih primanja, vinogradar je uzeo novce. A vinogradar, kakav je on bio? Pa imao je više od 120 kila, a nije on pješe obilazio vinograd, ne. Došao je sa autom do te kuće, i otišao je pješice do susjedne kuće, i tad sam ja izašao i načinio foto njegova auta koje vinogradar nije ni ugasio, ostavio ga upaljenim. A što bi ga i gasio, plaća sve vinograd a ne on. Da, ovo auto na slici vozi vinogradar i rekli su mi da ga je kupio novog. Sve je to od berbe, i to samo od berbe, ne od rada. I što Čovjek da kaže na to? Ništa da kaže samo da se zapita što li Bog misli o tom što se odigrava. A i ja pitam sebe često pa kakav je to blagoslov koji traje godinu dana? Kao “TIF” za auto. Rok trajanja blagoslova kuća vrijedi samo godinu dana, i zato se mora svake godine obnavljati. Istina će ih osloboditi od tog teškog i napornog posla.
