Svaka piramida ima oslonac na zemlji i tvorca oslonca. Svaka piramida ima materijal od koga se gradi i majstore klesare koji klešu prirodnu tvorevinu. I svaka piramida ima svoj vrh koji označava vrhunac rada i završetak materijalnog rada. Da nema tvorca oslonca ne bi bilo ni tijela piramide, da nema tijela piramide ne bi bilo ni vrha piramide. I kad bi on bio, ne bi ga se imalo na što postaviti. Veliki kreator je tvorac svega, ali ne baš svega. On jest tvorac oslonca, on jest tvorac materijala, on jest tvorac klesara graditelja, ali nije tvorac truda graditelja. On nije tvorac tijela piramide jer tijelo piramide je tvorevina graditeljskog umijeća i njihova znanja skupljenog kroz cijelo ljudsko postojanje. Ti graditelji su spoznavanjem zakona i zakonitosti kroz povijest gradili tu piramidu. Svaki kamen neko znanje, svaki ugao jedna poveznica. Veliki graditelji, zasluženo nose to ime, su sagradili tijelo piramide, ali oni ne mogu da izgrade vrh piramide kojem je oslonac tijelo piramide. A to isto ne može načiniti ni sam Veliki kreator jer bez tijela piramide nema ni vrha piramide.
Jedini način da se obrazuje vrh piramide jest svojevrsno „bezgrešno začeće“. Tijelo piramide mora da „rodi“ vrh piramide tako da se on savršeno uklopi na tijelo piramide. Veliki kreator udahnjuje čist, neobrazovan duh u tijelo piramide koje je satkano od spoznaja zakona i zakonitosti, jednostavno rečeno, satkano od znanja. U tijelu piramide se obrazuje duh upijajući sve potrebne sastojke koji će ga načiniti vrhom piramide. Tako se može reći da je Veliki kreator otac tog vrha piramide, a da mu je tijelo piramide majka. Taj vrh piramide nije cjelokupno znanje, nego vrh znanja. On je Veliki arhitekt koji treba da od ljudskog bića načini čovjeka. Veliki kreator je načinio ljudsko biće, a veliki arhitekt će od ljudskog bića načiniti čovjeka. Zašto je prikazano samo jedno oko na vrhu piramide? Pa zato što Veliki arhitekta ima samo jedno oko. Rodio se sa dva oka i gledao na dva oka sve dok mu Veliki kreator nije ugasio jedno oko.
Vratimo se sad u fizičku stvarnost i recimo da se dječak rodio sa oba oka na glavi, potpuno zdrav. U devetoj godini života otac ga je poslao susjedu kovaču da odnese sjekiru da se poklepa. Dječak je došao do vrata kovačnice i dao kovaču sjekiru. Kovač je uzeo sjekiru i stavio je na užareni ugalj da se ugrije i zatim otišao u kuću. U maloj seoskoj kovačnici bio je jedan čovjek koji je pravio alke, vjerojatno za vezanje goveda. Dječaka je to zainteresiralo te je ostao na vratima kovačnice i gledao što taj čovjek radi. U jednom momentu je taj čovjek nasjekao velikim škarama to željezo debljine malog prsta. No nije imao dovoljno snage da ga presiječe ili su škare bile tupe. Da bi ga mogao saviti i iskovati u krug morao ga je i zagrijati, tako da je ono bilo i vruće. Kad nije uspio da ga presiječe uzeo ga je hvataljkama (kovačkim kliještima) u lijevu ruku i stavio na rub nakovnja. U desnu ruku je uzeo čekić i zamahnuo njime s namjerom da udarcem odlomi taj nasječeni višak. Bio je okrenut bočno, s lijeve strane nakovnja i u odnosu na dječaka, što znači da je to željezo bilo okrenuto u pravcu dječaka. Udaljenost između dječaka koji je stajao pred vratima kovačnice i nakovnja je bila oko tri metra. Čovjek je udario u nasječeni višak i on se odlomio te pao na pod kovačnice, a onaj drugi dio, alka, je ostala u kliještima u čovjekovoj ruci. U momentu loma, preciznije, djelić sekunde nakon loma željeza dječak je osjetio da mu se lijevo oko „ugasilo“. Pogledao je oko sebe i uočio da ne vidi na lijevo oko. Taj čovjek nije ništa primijetio, nastavio je sa radom a dječak se okrenuo i krenuo put svoje kuće. Nije osjetio nikakav udarac, nije ga ništa žuljalo u oku, nije ga ništa boljelo, ali nije vidio na njega apsolutno ništa. U hodniku kuće je bilo ogledalo, stao je pred njega i gledao desnim okom u lijevo oko u ogledalu ali ništa nije primjećivao. Ništa se nije moglo uočiti. U tom momentu je naišla njegova baka i pitala ga što gleda toliko. Rekao joj je da ne vidi na lijevo oko. Ona ga je začuđeno pogledala i pitala kako to da ne vidim kad sve izgleda u redu. Odveli su dječaka doktoru, ali on nije mogao ništa dokučiti, te su ga uputili u veći grad gdje je postojala očna klinika. Tamo su utvrdili da je oko „ugasila“ jedna mala čestica metala koja se zabila u zjenicu oka i presjekla očni živac. Ušla je dovoljno duboko da ga presiječe i bila je toliko mala da nije ostavila nikakav trag na oku, i toliko brza da se udar uopće nije osjetio. Eto sad se zna zašto je jedno oko na vrhu piramide. Možda je bolje reći: „Eto sad se zna zašto je jedno oko na glavi.“ A možda je najbolje reći:“ Eto gdje je drugo oko.“
