Lutajući oceanom ljudske gluposti nailazio sam na mnoge plutajuće ljudske gluposti koje su mi izgledale kao nešto što treba da se otvori i da se taj sadržaj pretvori u nešto korisno, pamet recimo. Treba tu plutajući otpad pokupiti, secirati, reciklirati i pretvoriti u energiju koja će da štiti ljudski um od tih istih gluposti. Ovo nije ništa novo, ovo je sve već odavno dobro znano, samo u nečijem interesu nije da se ocean očisti od onih koji ga zagađuju svojim štetnim glupostima. Te gluposti neće završiti u utrobama oceanskih kitova, te gluposti redovito završavaju u ljudskim umovima od koji oni mogu da obole. I evo neki dan prilikom čišćenja ljudskih gluposti iz duhovnog oceana naiđem na jednu glupost koja će sprječavati druge da proizvode takve gluposti i time smanje emitiranje ljudske gluposti u duhovni ocean ljudskog roda. Uzmem tu glupost i počnem je pregledati da vidim zemlju porijekla i proizvođača. Nije bilo problema to naći, jer stoji još uvijek jasnim slovima napisano. Zemlja porijekla je Bosna, ovlašteni proizvođač ‘Katolička crkva’. Čim sam pročitao ime proizvođača oteo mi se uzvik iz grudi: ‘Opet oni, pa dokle više?’ Pa skoro sam naišao na jednu veliku glupost iz iste zemlje i od istog proizvođača. Jedan djelatnik te tvrtke raširio je iznad ulaza u crkveno dvorište transparent na kome je napisao: ‘Kupujmo svoje i od svoga.’ I to je stajalo neko vrijeme i to pored glavne ceste. Je l’ ovo zagađivanje il’ nije? No, vratimo se ovom novopronađenom komadu otpada. Kad sam ga dobro pregledao nazovem ga ‘Travnička škola’. Podijelili školsko dvorište i tako fizički odvojili „svoje“ učenike od onih drugih učenika. I to na način za koji ja stvarno nemam riječi da kažem. Ja stvarno nisam imao riječi, nijedna mi nije došla na um, ali jest došla riječ jednog nama dobro znanog stručnjaka za takve stvari.
Farizej i carinik
Reče još ovu usporedbu na račun
nekih koji su bili uvjereni u svoju
vlastitu pravednost, a druge prezirali:
„Dva čovjeka uziđoše u hram da
mole: jedan farizej, drugi carinik.
Farizej stade te poče ovako moliti
u sebi: ‘Bože, zahvaljujem ti što
nisam kao ostali ljudi, razbojnici,
nepravednici, preljubnici ili kao ovaj
ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu
i dajem desetinu od svega što stečem.’
A carinik ostajući daleko, ne usudi
se ni očiju podignuti prema nebu,
već se udarao u prsa i molio:
‘Bože, smiluj se meni grešniku!’
Kažem vam, ovaj se vrati opravdan
kući a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit
će ponižen, a tko se ponizi, bit će
uzvišen.
Lk (18, 9-14 )
Djelatnici ove tvrtke u ovom slučaju su gori od ovog gore spomenutog farizeja. Oni odvajaju djecu od druge djece. Ako ovo nije sablazan onda ja ne znam što je to sablazan. I opet nemam riječi, ali na moju sreću na to ima riječi isti ovaj stručnjak koji je uz to i stručnjak za sablazni i evo njegovih riječi:
Navođenje na grijeh
A tko na grijeh navede jednog od
ovih malenih što u me vjeruje
bolje bi mu bilo da mu objese o vrat
mlinski kamen što ga okreće magare
i da ga utope u dno mora. Jao svijetu
zbog sablazni! Istina, sablazni moraju
doći, ali jao onomu po kome sablazan
dolazi.
Mt ( 18, 6-7 )
Navođenje djece da izbjegavaju drugu djecu je navođenje djece na grijeh, i to je amen. A to u zvaničnoj presudi Suca Sudnjeg dana znači samo jedno: „Za pakao, spremni.“
