Tajne optužnice haškog suda i još kojekakvih sudova navedoše me na misao da zaključim da su vjerovatno kompletirane i optužnice koje su berateri suca Sudnjeg dana sabrali kako bi ih on objelodanio u vrijeme svog sudovanja. One postoje, pouzdano postoje, jer svaki negativan čin u sebi sadrži optužnicu za taj čin. Samo što je razlika između Božjeg pravosuđa i ljudskog pravosuđa uistinu velika. Neke stvari koje zemaljski zakon dopušta Božiji zakon ne dopušta, i nevini po ovozemaljskom zakonu ne znače i nevinost pred Božjim sudom i sudijom njegovim. Mjere uspješnosti su takođe različite, mnogi ovozemaljski uspješnici su po Božjem zakonu neuspješnici što znači da su počinioci kaznenog djela. I samim tim te su optužnice tajne jer počinioci i ostali mjeritelji nisu svjesni što ta uspješnost nosi u sebi. Naravno, ne stoji iza svake uspješnosti negativna pojava. Tako možemo zaključiti da postoje tajne optužnice Božjeg svuda i one se nalaze na stolu suca Sudnjeg dana. Mnogo je tih koverti na kojima se nalaze optuženici koji nisu svjesni svojih čina i koji nisu svjesni da je ono što je po ovozemaljskom, svjetovnom zakonu „u redu“ da to nije u redu sa Božjim sudom. Kako dođoh do spoznaje u postojanje tih optužnica odlučiš da dođem „svojim kanalima“ do jedne koverte na kojoj stoji nama dobro znano ime, koje? Pa zna se, HDZ. Sa znatiželjom otvorim kovertu i u njoj stoji jedna optužnica koja kaže da je ta organizacija izvršila uspješan čin agresije na ljudski um. Ispod toga stoji riječ „Presuda“, ali nije napisana, a na dnu papira Božji pečat što znači da je optužnica priznata. Sudac Sudnjeg dana samo treba da upiše presudu i da se obavi čin izvršenja presude. Svako tko izvrši agresiju na ljudski um čini direktni čin agresije na Božje djelo i Božiji naum, a to je malo „zajebano“. A kad pogledam oko sebe i iza sebe lako zaključim da je optužnica utemeljena na stopostotnoj istini. Kad je istina drugačija od one važeće tad ono što je gore pada dole, a zna se desiti da se ono što je dole digne gore ili da se bar uzvisina na odgovarajuću visinu. A to opet znači da se i povijest mora izmijeniti tako da se prilagodi stvarnoj istini. Ogromna većina stvari je suprotna od važećeg stava i zato s pravom mogu reći da dok sudac Sudnjeg dana ne „ošne čekćom“ ne zna se tko je ljubitelj a tko mrzitelj.
