Moj nećak ima devet godina i ide u treći razred škole u kojoj ima predmet iz religije, to jest, ima vjeronauk. Ali dušebrižnici koji voderačuna o dušama i to masno naplaćuju, oni su zaključili da je to malo, te moj netjak i njegovi vršnjaci moraju ići i subotom na vjeronauk u crkvu. I tako pokvare subotu djeci koja su željna igre i nisu sklona obavezama. Ali đavo ne bi bio đavo kad bi znao što je dosta ili dovoljno. I ti masno plaćeni pastiri ljudskih duša su opet nešto razmišljali i došli do novog zaključka, a to je da mi netjak mora ići nedjeljom u crkvu na misu. A da bi spriječili švercovanje dali su im neke knjižice u koje se udara pečat nakon mise kao svjedočanstvo da su bili na misi. Dijetu od devet godina. Mnogi roditelji to smatraju bezumljem, kao i moj brat, ali su robovi sredine, tradicije, to jest, roblje dušebrižničkog bezumlja.
Onda sam i ja zastao i razmislio, i došao do zaključka da je dobar svećenik loš svećenik, a da je loš svećenik u biti dobar svećenik. Da li je to moguće i da li je to istina? To je istina koja se manifestuje. Ovdje se ne radi o Bogu, ni o Isusu, ovdje se radi o jednom negativnom postojanju koje je štetno za ljudsko biće. Kada pripadnik te štetnosti, te organizacije, čini dobra i plemenita djela on čini zlo, on osljepljuje ljude. On svojim činom skriva pravo lice svećeničke organizacije. Da budem brutalan i kažem da su oni đavolja maska. Nije bitno da li đavo postoji ili ne postoji, govorim sa njihovog stajališta koje govori da on postoji. Dobar svećenik je đavolja maska i zato jest istina da je dobar svećenik loš svećenik. A zašto je loš svećenik dobar svećenik? Pa iz obrnutog smjera. Loš svećenik svojim egoističkim, licemjernim i bezosjećajnim djelima otkriva pravo lice te štetnosti. On u neznanju iznosi istinu i otvara oči ljudima da vide o čemu se tu radi. I to je istina. Naravno da se ovdje ne radi o pedofilima i drugim zločinački nastrojenim svećenicima. Dušebrižnici hoće da sebe instaliraju u djeci tako da kad djeca porastu da budu okovana lancima kao i njihovi roditelji koji se ne slažu sa tim njihovim vikendaškim akcijama ali ne mogu učiniti ništa protiv toga jer su i sami okovani. Mogu učiniti, ali okovi su teško raskidivi.
Kad sam od brata čuo kako mi dušebrižnici u lance okivaju netjaka opasno sam se naljutio i rekao da će ih strikan minirati.
Na te riječi brat mi je rekao: ‘Isam’ baja, nemoj dugo čekat..’
