Gledano sa kupatilskog stajališta može se reći da postoje dvije vrste ljudi, oni kojim je daska spuštena i oni kojim je daska dignuta. Što određuje položaj daske? Pa pamet, što bi drugo. Oni koji imaju pameti drže dasku spuštenu i ne dozvoljavaju da u njihov um vrše nuždu narodne “mudre” glave. Ja sam jednom tako neoprezno ušao u naše krajeve sa podignutom daskom, i vjerujte, nikad više. Uključim TV neko se uneredi u moj um. Otvorim novine, kad uočim čitav red seratora koji vrše nuždu u ljudski um. I nitko od njih vodu ne pušta za sobom, niti provjetrava. Imao sam osjećaj kao da mi je um kolodvorski WC. Cijele dane sam puštao vodu i prozračivao um. E reko, ne’š više. Od tada kadgod idem u naše krajeve prvo što učinim jest to da spustim dasku na vlastiti um. Ali problem su ljudi čija je daska non stop dignuta, aaa, oslobodi Gospodine, čim progovore osjetiš smrad onih koji im u um vrše nuždu. Čim osjetim njihov smrad mijenjam temu kako bih drugom temom usuo neki dezodorans i tako izbjegao smrad raznoraznih seratora. Problem je to, uistinu veliki problem. Najgore je kad neko mržnjom nuždu vrši, il’ kojekakvim optužbama, pa to smrdi da živjet ne možeš, razgoni svijet. To je čista agresija na ljudski um koja može izazvati trajne, i to moguće nasljedne posljedice. Zato spustite daske na svoj um, neka seru negdje drugdje, i mijenjajte teme kad osjetite smrad u drugom, jer taj smrad može da unese nemir u ljudsko biće. Oružje je utihnulo, al’ seronje još nisu. Zato, oprez. Ne radi se ovdje o nekoj nekrofiliji nego o smradofiliji, pojedinačnoj i kolektivnoj smradoljubiji. A postojanje ovoliko raznoraznih seratora na pozicijama vlasti jasno dokazuje da su seratori zaključili da je većina oboljela od smradoljubije i da im njihovo širenje bezumnog smrada najbolje pogoduje. Izbori pokazuju da školjke postoje da bi se u njih vršila nužda. Hm, narod ima veliki problem i još veće posljedice tog problema.
