Znate li što je to prakator? To je bio naziv za čovjeka ili više njih, koji pomažu svećeniku, paroku, u nekim crkvenim radnjama. I tako je u jednoj župi živio jedan prakator koji je u crkvi krao novce ostavljene kao milodare. Nije prošlo mnogo vremena kad parok primijeti da mu netko krade novce iz košarice za milodare. Odluči parok da se sakrije iza oltara i da na djelu uhvati nepoznatog lopova. Nije prošlo dugo kad u crkvu uđe baš prakator i krene ka košarici sa novcem kako bi iz nje uzeo “svoj dio”. Taman on pruži ruku ka novcu kad parok iza oltara vikne: ‘Ostavi’. Prakator se uplašeno trgne pa se ogleda po crkvi i nevideći nikoga pomisli da mu se učinilo, te ponovno pruži ruku ka novcu. A parok opet vikne: ‘Ostavi’. Prakator uplašeno ustukne i vikne: ‘Ko je to?’ A parok pomisli da ga sad još više uplaši pa kaže: ‘Bog’. Kad to ču prakator odahne i smireno rekne: ‘Uff, al’ me uplaši, ja mislio parok.’
Ovo je jedan vic, ali vic koji odaje jednu istinu, a to je da se ljudi, ogromna većina ljudi, više boji drugih ljudi nego Boga. To je uistinu istina. Kriju se od ljudi, ne od Boga, dakle, više se boje ljudi nego Boga. Čim se netko krije u nekoj negativnoj radnji znači da se ne boji Boga nego ljudi i zakona ljudskih. Mnogi vlastodršci i pojedinci potpomažu razne terorističke tvorevinu u svijetu, a javno govore da to ne čine. Zašto to kriju? Zato što znaju da zlo čine ali im je interes koji ostvaruje to zlotvorstvo draži od svega. Da se boje Boga to ne bi činili, a ti isti ljudi se prikazuju kao bogobojazni ljudi i kao vjernici.
I onda neke veleizdaje, u Americi na primjer. Kako može biti izdajnik onaj koji je rekao istinu? Izdajnik je onaj koji negira i krije istinu od ljudi. U ovo ne spadaju poslovne tajne i projekti, ili priče koje sa zlom nemaju ništa. Što zna Bog neka znaju i ljudi. Kad bi ljudi živjeli po ovom obrascu na zemlji bi nestalo zla. Dakle, većina ljudi se krije od ljudi, ne od Boga. Isto kao i ovaj crkveni pomoćnik koji se nije bojao Boga već paroka. Svi ti ljudi redom su nevjernici, točnije rečeno, oni su licemjeri. Nevjernik ne može biti licemjer u ovom području. Treba li se Čovjek uopće bojati Boga? Ne da se Čovjek ne treba bojati Boga, nego se Čovjek ne može bojati Boga. Ima više vrsta onih koji se ne boje Boga, ali ovdje je riječ o ljudskim bićima koja prihvaćaju postojanje Boga. Ljudsko biće koje se razvilo u Čovjeka ne boji se Boga jer Čovjek ne može počiniti grijeh, neko štetno djelo. Strah od Boga je kao i dječji strah od šibe ili pruta. Da ne bi činili štetna djela ljude se plašilo Bogom, no, kad su se ljudi razvili i shvatili štetnost negativnih djela oni ih ne čine, ne zato što se boje Boga, nego zato što znaju štetnost tih negativnih djela. Ako odraslo ljudsko biće zadrži strah od šibe, ili ne čini zlo zato što se boji šibe, pa što da kažemo o tom ljudskom biću? Strah nije za Čovjeka, strah je nesvjesni izbor neukih.
