Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici,
pa opet postali vjernici, i ponovno postali nevjernici,
i pojačali nevjerovanje, Allah doista neće oprostiti
i neće ih na pravi put izvesti.
4/137
Neki islamski učenjaci dopuštaju ili naređuju da se muslimana može i treba ubiti kad se odvjeri, to jest, kad odluči da ne bude više musliman. To u biti nije ubistvo muslimana nego onog koji se odvjerio. Većina vjerskih učenjaka i zakonoznanaca je kroz povijest uvijek bila ista. I Isus je napadao zakonoznance i tumače zakona i pisma, znamo kako je prošao. Kuranska riječ kaže ‘oni koji su bili vjernici’, a to su oni koji su bili nevjernici pa su postali vjernici. E, kad se oni vrate svom nevjerstvu što treba učiniti? Ubiti ili ih na silu vratiti u vjerništvo? Je li se nešto takvo može isčitati iz ovih gore navedenih kuranskih riječi? Nevjernik, pa vjernik, pa nevjernik, pa opet vjernik, pa opet nevjernik koji pojačava svoje nevjerovanje. Gdje se tu naređuje da se taj čovjek ubije? Njegovo vjerovanje ili nevjerovanje je Božja stvar i tu se ne smije nitko umiješati. Ubistvo takva čovjeka je zločin, to je čisto samoubistvo, i ulaznica za džehenem, osim ako Bog ne odluči drugačije. Znači, kad je u pitanju osuda nitko ne može presuditi što će se drugom desiti. Kad je Abu Sufijan, vođa mekanaca, napadao Medinu i ubijao muslimane Muhamed je njemu obećao paklenu vatru, to jet džehenem. A kasnije je sa tim ubojicom muslimana dijelio plijen i bratski besjedio. Pa i proslavljeni vojskovođa Halid je bio ubojica muslimana, i njemu je džehenem obećan, pa na kraju postade islamski vojskovođa. Muhamed im je oprostio najteže zločine, mnogo veće od izlaska iz vjere. Da li im je uistinu oprošteno? Ne znam, ali znam da Muhamed nije imao ovlasti opraštati grijehe i zločine. Muhamed je opraštao ubojicama muslimana, a neki bi ubijali ljude kad se odvjere. Jaku nauku vode neki učenjaci .