Da gospodar tvoj hoće, na zemlji bi doista svi bili vjernici.
Pa zašto onda ti nagoniš ljude da budu vjernici?
10/99
Kome su upućene ove riječi? Muhamedu? Ne, Muhamed nije nagonio ljude u vjeru niti je na bilo kakav način kažnjavao one koji bi izašli iz vjere. Kako je Kuran lijek tako se i ove riječi mogu smatrati lijekom koji bi trebao zaustaviti one koji obole i počnu nagoniti ljude u vjeru. Očito je da se znalo kakva je ljudska narav i da će oni kad tad krenuti da na silu ugone ljude u vjeru. A to je zabranjeno, no ne poseže se za jasnom zabranom nego se potiče na razmišljanje koje bi izrodilo pravi razumski zaključak. Zabrana je nužna za određeni period ljudskog razvitka, ali ona nije za čovjeka. Isto tako ni sila nije zdrava za čovjeka, ona je štetna, ona oboljeva i da bi se otklonila opasnost od te bolesti izrečene su ove riječi. Bog je dao ljudskom biću slobodu i ta sloboda je kisik za čovjeka. Tkogod poseže za silom, osim u samozaštiti, taj guši slobodu, taj guši zdravi razvitak čovjeka, taj oboljeva, i na kraju taj ustaje protiv Božje volje. Zabrana okiva čovjeku lijevu ruku, sila okiva desnu ruku, a strah mu u lance baca obje noge. Nekad su ljudsko biće u ove lance vezali kao divlju životinju, ali ako to možemo razumjeti i shvatiti onda isto tako moramo razumjeti i shvatiti da kad se ljudsko biće „pripitomi“ da mu ne trebaju nikakvi lanci. Neki to ne mogu razumjeti pa nastoje istim lancima okivati ljudska bića. To nije dobro jer je ljudsko biće postojanje koje se razvija, što znači da ti lanci moraju nestati. I nestat će, razvoj ljudskog bića se ne može zaustaviti, može se usporiti ali zaustaviti se ne može.
