Nadanje

Čemu se nadamo? Čemu se možemo nadati? Boljoj budućnosti? Uzalud je ta nada jer tu nadi nema mjesta, i zato se samo neuki nadaju. Oni ne znaju da je bolja budućnost produkt dobrih djela u sadašnjosti. Zakon u ovom području je veoma jasan i kaže da čovjek treba da čini dobro da bi urodila bolja budućnost.

Ljudski rod ima ogromno iskustvo i to iskustvo se mora maksimalno koristiti da bi se spoznale zakonitosti koje su dovele do zla i one koje su urodile dobrom. Imamo ogromno neiskorišteno bogatstvo ljudskog iskustva i mi se opet nadamo, to jest, prepuštamo sve slučaju koji gotovo uvijek završi nekom destrukcijom. Svi smo mi đaci ponavljači, a tako i sami Židovi unatoč njihovom ogromnom iskustvu i velikom duhovnom znanju. Ali to znanje ih nije sačuvalo od destrukcije kroz čitavu njihovu povijest. Ako je moj otac stradao zbog počinjenog grijeha a ja počnem optuživati druge zbog tog njegovog stradanja onda ja nisam spoznao taj grijeh, nisam otkrio uzročnika tog stradanja. Nastavim raditi što i on optužujući druge za njegovu zlu kob, što znači da ću i ja stradati radi istog grijeha. Čovjek treba da se zapita što ako je istina obrnuta? Što ako je on stradao zbog svog grijeha a ne zbog nečijeg bezumlja? On jest žrtva bezumlja, i svog i tuđeg. I svi su žrtve općeljudskog bezumlja. Zato sam ove riječi stavio na zadnju koricu knjige Košer Nostra. Možda ponekad istinu treba i preokrenuti, možda nešto saznamo, a i ako ništa ne saznamo, bar smo za to vrijeme razmišljanja poštedjeli ovu planetu od naše destrukcije.

Kad smo već kod tog razmišljanja i nadanja onda bi trebali razmisliti o čemu razmišlja ova naša planeta i čemu li se ona nada? Mislim da ona ima samo dva nadanja ali ne znam koje nadanje prevladava. S obzirom na njeno stanje ona se može nadati da će čovjek ozdraviti ili da će ljudska vrsta na vrijeme nestati i tako je spasiti od strašnih muka. Planeta je starija od ljudi, veća i moćnija, a to u biti znači da bi i ljudi trebali svoje misli usmjeriti u pravcu ovih dvaju nadanja. Samo prilikom ovog ljudi moraju znati da postoje dvije vrste  usmjerenja misli ka nekom nadanju, jedno jest to da se maštom prepustimo raznoraznim opijatima koji će izazvati paralizu djelovanja. A drugo je usmjeravanje misli u pravcu ljudskih stvaralačkih moći koje treba da pomognu ostvarenju povoljnog nadanja. Nadanje , beskrajno nadanje po svim dužinama i po svim širinama ljudskog bivstvovanja. U kojem pravcu ćemo uputiti naše misli? To što sam spoznao grijehe „tuđih“ otaca isto je kao i da nisam ništa spoznao.

Čemu li služe zidovi bez temelja? Spoznavanje grijeha „svojih“ otaca je prvo što treba spoznati u ovom slučaju. Zatim tu spoznaju iskoristiti kao mjeru vlastitih djelovanja i propusta. Pa kad se tom mjerom premjeri onda treba načiniti mjeru od grijeha „tuđih“ otaca, pa ponovno premjeriti vlastita djela i propuste. Mislim da se tad nećemo morati nadati jer za nadanje neće biti potrebe.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •