A vidi je što se razbacala, uživa u blagodatima koje su joj date. I baš je zbog tih njezinih blagodati, koje nije sama izabrala, proglasiše je prljavom i nečistom životinjom. I da njezina muka bude još veća uzeše je kao poređenje za prljave i nečiste ljude. Vrijeđaju li je vrijeđaju, a ona je Mis čistoće za ogroman, preogroman broj ljudi. I kad se valja po blatu, opet je Mis čistoće, i kad se valja u vlastitom izmetu, opet je Mis čistoće za mnogo, premnogo ljudi.
Tko je čistiji, svinja koja se valja u vlastitom izmetu ili ljudi koji se “valjaju” u vlastitim nedjelima, u vlastitim grijesima? Tako nam je jer gledamo očima, i tu griješimo. Nutrina ove svinje na slici je čista, prečista kao suza, a kakve su ljudske duše, kakvi su ljudi? U svinjcu opako smrdi, to jest istina, a smrdi li išta na ovoj našoj planeti? Kad bi ljudski grijesi imali miris to bi bila katastrofa. Koliko se grijeha nakupilo na ovoj planeti mi bismo odavno svi pocrkali od smrada. Skrivali bi se u svinjcima da udahnemo malo čista zraka. Zašto ljudski grijeh nema mirisa? Zašto ne smrdi? To što ne smrdi ne znači da nema smrada.
Možda smo izgubili to čulo mirisa, a možda smo se vremenom navikli na taj smrad pa ga i ne osjećamo. Svinjske izlučevine jako smrde, ali je očito da svinjama ne smrde. Možda naši grijesi smrde svinjama pa bježe od nas kao što mi bježimo od smrada kojeg one šire a ne osjećaju ga. Možda! Ali ovo što ću reći nije možda, nego je istina, na ovoj planeti danas mnogo gore smrdi nego u svinjcu. Ovo je istina. Svinjac se čisti i održava, ali ovaj naš planet ne čisti nitko. Smrdi, disat se ne može. Vrijeme je za čišćenje, a to čišćenje je i najavljeno. Pred nama je generalno čišćenje planete. Nećemo više svinjama smrdjeti. Bit ćemo čisti kao ova svinja na slici. Njezina nutrina je čista, a to je ono što je bitno. Manje smeća, više cvijeća. Manje grijeha, više osmijeha.
