Što je močvara vinovoj lozi, što je Sibir smokvi, što je kamen riži, to je čovjeku kapitalizam. Svaka biljka ima svoju bit i ta bit određuje njezino tlo i klimu. Naučili smo gdje se što sadi, a što je sa čovjekom? I čovjek je svojevrsno seme koje su sadili u raznovrsna tla, ali nikad nije uspio da se razvije uvijek je bio degenerisan. Gdje je problem? Pa problem je u “tlu”, ono , što je biljci tlo i klima to je čovjeku društvo, to jest, društveno uređenje.
Kapitalizam, a ni predhodna društva, nije društvo koje je načinjeno u skladu sa čovjekovim bitkom. Zašto su ljudi takvi kakvi jesu? Potpuno liče na vinovu lozu zasađeno u močvarno tlo, i prolaze kao smokva u Sibiru.
Nije problem u ljudima, problem je u “tlu”. Nauka o čovjeku je potrebna da bi se spoznao čovjek, a to znanje dalje stvara viziju “tla” koje se treba obrazovati u skladu sa čovjekom. Ljudi nisu čovjek, ljudi su samo sjemenka čovjeka isto onako kako je gusjenica sjeme budućeg leptira. I sam Isus Nazarećanin je to znao, te je govorio o drugom rođenju. Isus je znao nužnost pravog tla za čovjeka, i to je tlo nazvao “Kraljevstvo nebesko”. To nije neko vanzemaljsko postojanje, ne, to je oblik društvenog uređenja koje će postati na zemlji i u koje je ljudsko biće biti zasađeno. I tko ima ključeve kraljevstva nebeskog? Pa ima ih onaj tko zna kako ono izgleda i kako se ono stvara. Dakle, ima ga onaj tko zna sastav tla za sjeme koje se zove ljudsko biće. On će zasaditi čovjeka u to tlo i prouzrokovati izrastanje najdivnijeg postojanja, čovjeka.
