Mojsije reče: ” Mrzite neprijatelje svoje.”, a Isus reče:” Ljubite neprijatelje svoje.”
Govori li nam ovo išta? Naravno da govori, samo nećemo ulaziti u područje ljubavi i mržnje, i suprotnih savjeta nego ćemo ući u područje neprijatelja naših. I čim uđemo u to područje shvatit ćemo da Mojsijev i Isususov savjet nisu u skladu sa istinom. Krupne riječi, ali one nisu moje, to su riječi zakona koji vladaju svuda i u svemu. Mojsijeve riječi su u skladu sa njegovim vremenom, isto tako su Isusove riječi u skladu sa njegovim vremenom, a ove riječi su isto u skladu sa vremenom, u skladu sa novim nastupajućim vremenom.
Da li je nošenje pempasa u skladu sa istinom? Rečeno vam je da morate nositi pempas, ili govorite ljudskim bićima da moraju da nose pempas. Znamo zašto dijete mora nositi pempas, i znamo zašto dijete ne mora više da nosi pempas. I još znamo što bi bilo kad bi dijete doživotno moralo da nosi pempas. Mojsijeve riječi su bile u skladu sa čovjekovim vremenom, Isusove riječi su isto tako bile u skladu sa čovjekovim vremenom. Isus je čak navijestio vrijeme kad će čovjek biti dovoljno razvijen te neće morati živjeti u skladu sa svojim vremenom nego će živjeti u skladu sa istinom. Ili bolje reći da će živjeti u vremenu istine. Problem je tu nastao što su neki shvatili da je nošenje pempasa istina, a ne odredba u skladu sa vremenom, to jest, u skladu sa razvitkom ljudskog bića. I ti neki nagone ljude da nose pempas, i mnogi ga nose. Dakle, Mojsijev savjet je ispravan, isto tako je Isusov savjet ispravan, a i riječ koju vam pročitah iz zakona koji vladaju je ispravna, točnije rečeno, istinita je. Tako će vrijeme istine okončati vrijeme ispravnosti jer svaka ispravnost nije u skladu sa istinom.
Dakle, Mojsijeve i Isusove riječi o neprijateljima su ispravne, ali nisu u skladu sa istinom. Ako danas postupimo u skladu sa njihovim riječima mi tim postupcima i tim shvaćanjem činimo naše neprijatelje besmrtnim. Da bismo mogli naše neprijatelje učiniti smrtnim i tim putem ih uništiti, mi moramo znati tko su ili što su to naši neprijatelji. Prvo ih moramo identificirati, moramo saznati tko su ili što su oni, i onda moramo da spoznamo zakone i zakonitosti koji ih stvaraju, koji im daju moć i koji im razvijaju strategiju. Samo taj put vodi ka nestanku naših neprijatelja. Kao prvo što moramo znati jest to da je čovjek nevidljivo biće koje živi u dva svijeta, u vidljivom i nevidljivom svijetu. Drugo što moramo znati jest to da su i naši neprijatelji nevidljivi. Mi svoje neprijatelje ne možemo ni vidjeti ni čuti, ali zato itekako možemo čuti i vidjeti manifestaciju njihova postojanja. Mi ih možemo samo spoznati. Prije nego što se krene u njihovo spoznavanje treba znati ono najbitnije, a to je da čovjek čovjeku nije neprijatelj niti to može biti. Može li moja noga biti neprijatelj mome tijelu? Ne može, samo bolest, da ne pominjem fizičke napasnike, može da bude neprijatelj moga tijela. Da li bolesna noga može da bude neprijatelj tijela? Ne može, jer bolesna noga može da bude samo oruđe bolesti koja je neprijatelj tijelu. Mi smo jedno i zato je nemoguće da budemo neprijatelji jedni drugima, mi možemo samo da budemo oruđe naših neprijatelja koji se ne mogu manifestovati bez da ovladaju čovjekom. Nije pohlepan čovjek naš neprijatelj, on je samo oruđe pohlepe koja spada u najopasnije naše neprijatelje. Kad bismo iskorijenili sve pohlepnike na zemlji ne bismo uništili pohlepu.
Što nam govori priča o velikom potopu?
Po toj priči Bog je uništio sve zle ljude na planeti i što se pokazalo? Pokazalo se da naši neprijatelji nisu u nama što znači da ubijajući ljude ne možemo uništiti naše neprijatelje nego da tim načinom samo dokazujemo da je naše znanje o našim neprijateljima ništavno. Naši neprijatelji su pohlepa, egoizam, mržnja, negativni nacionalizam, narkomanija, alkoholizam i još masa najraznovrsnijih neprijatelja. Ali u još jednu specifičnu opasnu legiju naših neprijatelja moram da uprem prstom, a to je legija koja se zove neznanje. U toj legiji, što se neznanje zove, posebno su opasni oni koji usljed tog neznanja tjeraju odrasle ljude da nose pempas. A to su uglavnom oni koji se “razumiju” u Božju volju. Da se oni razumiju u Božju volju ne bismo mi imali neprijatelja. Oni nesvjesno, dakle, usljed svog neznanja propisuju pogrešan lijek, ili točnije rečeno, neučinkovit lijek. Tako neki kažu da je molitva najučinkovitije oružje, a neki kažu da je zamatanje žena najbolji lijek za bolesna muška srca.
Neki od naših neprijatelja imaju i svoje apostole koji propovijedaju da je u biti bolest najpoželjnije zdravlje, i koji prikazuju najteže bolesnike kao najveće uzore. Pa pohlepnici koji imaju velika imanja i mnogo novaca se prikazuju kao jako uspješni ljudi iako znamo da njihovoj bolesti nema kraja kao ni njihovoj žeđi za još većim bogatstvom. A tu su i apostoli koji su u službi svih njih, a to su oni koji vam pokazuju neprijatelje u drugim ljudskim bićima. Čovjek čovjeku nije niti može biti neprijatelj, a apostoli naših neprijatelja upiru prstom u druge ljude, narode i države. Lako ih je prepoznati. Ti naši neprijatelji moraju biti poraženi, samo kako? Vidjet ćemo uskoro.
