Janičarska posla

Ne rekoh li ja već jednom da papa papuje a svećenici caruju? Papa nema vlasti nad njima niti moći, pa čemu onda papa? Ha, da bi svećenici mogli lakše carevati.
Evo prije neki dan dođe do mene glas o jednoj nemiloj nezgodi. Jedan Čovjek koga poznam očekivao je rođenje djeteta, šestog po redu. No, prilikom porađanja došlo je do komplikacija, pupčana vrpca se omotala dijetu oko vrata i ugušila ga. Dakle, dijete je rođeno mrtvo, tragedija velika. Nakon svih procedura odlučio je da dijete sahrani na mjesnom groblju. On živi negdje u bobanovu ili šuškovu, jednom od ta dva sela koja su načinjena za izbjeglice koje su došle u Hercegovinu.

Kad je htio da sahrani dijete svećenik mu nije dopustio da ga sahrani u mjesnom groblju jer dijete nije kršteno. Što znači da se u groblju mogu sahranjivati samo kršteni. I Čovjek odluči da dijete sahrani iza svoje kuće. Prvo me je to naljutilo, a onda kad sam malo bolje razmislio došao sam do zaključka da svećenici sve manje i manje imaju pameti. Na taj zaključak se nakalemi poznata narodna izreka da koga Bog hoće da kazni On mu prvo uzme pamet.

A papa Sizifu sličan, kao da to sve zna pa pokušava da im ulije malo pameti te da ih pokuša spasiti, ali očito ne ide. Kasno Janko na Kosovo stiže, što bi ljudi rekli. Što Čovjek na to sve da kaže? Ne znam što bi Čovjek rekao, ali znam što ću ja reći: “Daj Bože malo požuri!”

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •