Čuli ste da je rečeno starima:’Ne ubij! Tko ubije bit će odgovoran sudu’. A ja vam kažem:Svatko tko se ljuti na svog brata bit će odgovoran sudu. A tko rekne svom bratu:’Raka’ (šuplja glavo) bit će odgovoran Velikom vijeću. A tko ga nazove ‘luđakom’, odgovarat će za to ognju paklenom.” (Mt 5, 21-22) U svom razmišljanju Isus je zaključio da nije dovoljno samo reći “Ne ubij”, nego treba zabraniti i sankcionirati ono što dovodi do ubijanja.
Dopustiti Čovjeku da pije vodu a zabraniti mu da “mokri” je van pameti, zato ako Čovjek hoće da ljudi ne mokre, onda treba da im onemogući da piju tekućinu. Logično. Dopustiti vrijeđanje a zabraniti ubijanje ili nasilje, je nelogično. Zato Isus govori da će ljudi odgovarati za vrijeđanje drugih ljudi. Cilj mu je da ljudi prestanu vrijeđati jedni druge. No, kriv je onaj koji vrijeđa, ali kriv je i onaj tko se ljuti jer ljutnja je jedan od odgovora na uvredu. Dakle, možemo bez velike muke zaključiti da postoji jedna psihička pojava koja se zove uvreda. Ona ima svoje zakone po kojim nastaje, ima svoje oblike manifestacija i ima posljedice svojih manifestacija. Postoje namjerne uvrede i nenamjerne uvrede, no, svaka uvreda je “udarac”, bez obzira bila namjerna ili nenamjerna. Svaki udarac ostavlja povrede koje se razlikuju po tome kako ih čovjek doživljava. Neke povrede će vas naljutiti i možda navesti na mržnju, a neke će vas povrede razočarati što može izazvati psihosomatske bolove. Dakle, imate uvrede kao udarce i imate povrede koje stvaraju ti udarci. Osim toga imate i “tuču” ako prihvatite da odgovorite na uvrede što može za posljedicu imati pravo krvoproliće. Što vam treba? Pa znanje, naravno. Ono što je Brus Li u filmu i u kinu, to vi trebate biti kad je u pitanju “udaranje” uvredama. Ljudi na raznorazne načine udaraju vrijeđanjem, a vi morate biti sposobni, ne da uzvratite, nego da se zaštitite tako da “blokirate” udarac. Vidjeli ste kako Brus Li blokira udarce, no, morate znati da Brus Li nije takav što se rodio takav, nego što je vježbao. Tako i vi trebate početi vježbati tehniku samoodbrane od udaraca uvrede. Kad postanete Brus Li, onda će drugi to uočiti. Zašto nitko nije udarao Brus Lija? Pa zato što ga nitko nije mogao udariti. Cilj uvrede je udarac, tako će neki nastojati da vas udare i udarit će jednom, vi ćete blokirati, udarit će i drugi put, i vi ćete blokirati i na kraju će shvatiti da vas ne može udariti i prestat će da vas pokušava udariti. Kad vježbom dođete do stupnja Brus Lija, onda znajte da postoji još jedan viši stupanj, a to je Pobro. Stupanj ‘Pobro’ niti vidi, niti čuje uvrede, one za njega ne postoje, pa zato se i ne brani od onog što ne postoji.
Imamo psihičku pojavu koja se zove uvreda i koja je u biti psihološki udarac. Imamo ljutnju kao jednu od posljedica tog udarca. A posljedice ljutnje mogu da budu različite, čak i fizičko ubistvo. U šta to udara uvreda pa da može izazvati neke negativne psihičke reakcije? Uvreda prvenstveno udara u “čast” ili u neku psihičku datost koje su u jakoj identifikaciji sa Sviješću (Čovjekom). Te datosti su recimo majka, djeca, žena, vjera i slično tome. Zatim imamo uvrede klevete, što znači širenje laži o Čovjeku s ciljem da mu se naudi. I mnoštvo je tih verbalnih delikata. Kao prvo, moja čast nije na zemlji tako da je svatko može šutati. Moju čast ne može nitko dodirnuti ničim, jer znam da samo ja mogu oštetiti svoju čast. Psovanje majke zna biti velika uvreda koja može izazvati negativne posljedice. Taj udarac i povreda nisu ukorijenjeni u Čovjeku, ni u znanju, nego je ukorijenjena u tradiciji, što znači da je izmišljena. Znanje o uvredi ove vrste uništava uvredu ako se ona iskorijeni iz tradicije. Čovjek vrijeđa (psuje) mater drugom zato što zna da će ga to boliti. Cilj i jest da taj udarac zaboli. Udarac koji ne boli nije udarac. A udarac postoji zato što postoji shvatanje da on boli. Ako čovjek ne reaguje na taj udarac smatra se nekom kukavicom i slabićem. Ovakvo nešto ne postoji u Čovjekovom bitku, ova pojava uvrede je čista izmišljotina koja vuče svoje korijene iz doba kada je Čovjekov um bio nerazvijen. Jednog dana će doći do kolektivne promjene shvatanja pojave uvrede. Kad zaživi tradicija znanja, tad nijedan Čovjek neće moći uvrijediti drugog Čovjeka, nego će biti to da će Čovjek koji vrijeđa biti gledan kao Čovjek koji sramoti samog sebe. Kad ljudi budu shvatili da vrijeđanjem drugog sramote sebe i da se to tako vidi, više nitko neće htjeti da sramoti sebe na taj način. I nestat će uvreda i svega što one prouzrokuju. Svijet će korak po korak biti sve ljepši. I ima masa tih “izmišljotina” koje zagorčavaju čovjekov život na zemlji, i nadam se da je došlo vrijeme da sve te praistorijske izmišljotine izgore u vatri koja će biti prva svjetlost koja će obasjati novog Čovjeka i Novo doba.
