Kada nema nje nek nema ni mene” – pjesma zbori i nama govori koliko ljubav može da poveže dvije osobe. Ali ovdje nećemo gledati onu koja je preminula, nego onu osobu koja je otišla. Čim osoba može otići od voljene osobe znači da je ne voli dovoljno ili je voli, ali je voljena osoba tjera svojim ponašanjem i svojim djelima koja narušavaju dostojanstvo osobe. Uzmimo da je otišla zato što nije dovoljno volila osobu sa kojom je bila, a bila je sa osobom koja ju je toliko voljela da joj se život čini nezamislivim bez te osobe. Zašto je nekoj osobi život nezamisliv bez voljene osobe? Pa zato što nema dovoljno znanja o životu i pojavama koje se zbivaju u njemu. Ljubav je pojava, ali isto je i nezamislivost života pojava. Svaka pojava ima svoje zakone po kojim nastaje, po kojim se manifestuje i po kojima nestaje. Ljubav ne pada sa Marsa, ona je produkt misaone aktivnosti Svijesti. Bez misli nema ljubavi, a niti voljene osobe, samim tim nema ni “nezamislivosti življenja”. Može li obični kamen učiniti život nezamislivim?
Ne može al’ može. Nitko ne može učiniti čovjeku život nezamislivim, samo on sebi, putem svojih misli može učiniti život nezamislivim. Voljena osoba nije voljena osoba “Bogom dana”, voljena osoba je voljena osoba zato što smo je mi učinili voljenom osobom. Neka osoba može biti voljenija osoba od drugih samo putem naših misli, to jest, više smo truda potrošili na njezinoj izgradnji. Ali i ta osoba može svojim dobrim karakternim osobinama doprinijeti većoj izgradnji sebe. No, akoposjeduje dobre karakterne osobine onda ona neće napustiti voljenu osobu. Ljubav je graditelj, graditelj drugih u nama, ako je netko toliko velik, velik je jer smo ga mi načinili velikim. Zašto su mladenačke ljubavi najveće? Pa zato što mlad čovjek velike “kule” gradi. “Rušenje kule” nije kraj stvaralaštva, vješt majstor može izgraditi veću i ljepšu kulu. “Velika kula” znači i veliki užitak u ljubavi, ali što je veća kula to je ljepša, što je veća i ljepša to je opasnija kad se počme rušiti, ako dođe do toga. Teško onome tko veliku kulu gradi na lošem čovjeku, imat će mnogo posla na “čišćenju ruševina”. Misao gradi, misao i čisti. Nije kamen vrijedan što je vrijedan, nego što smo ga mi učinili vrijednim. Ako vas kamen povrijedi, samo mu vratite njegovu stvarnu vrijednost. Uz pomoć misli treba “odriješiti” kamen sa vrata, kako on ne bi čovjeka povukao na dno.
„Propio se Osman aga zbog ljubavi izgubljene, počeo se opijati i bogatstvo rasipati. Zovnuo je sto svirača dukatima njima plaća, neka čuje, nek zna svako Osman agi nije lako.” Ova pjesma nam otkriva dobro poznatu zakonitost po kojoj se izgubljena ljubav pretvara u rušitelja cjelokupnog čovjekovog sistema. Zašto čovjek mora sve znati o ljubavi? Pa zato što je ljubav pojava koja zahvata svakog čovjeka, jednako kao i zima. Mi imamo prirodne vremenske prilike i znanje o njima navodi nas da se unaprijed zaštitimo od “nadolazećih loših” vremenskih prilika. Znamo kad se trebamo utopliti, znamo kad trebamo ponijeti kišobran. Ne možemo živjeti “nako” jer je život “nako” opasan život. Onaj tko živi “nako” i ozebe i okisne, a čovjek koji stiče znanje neće ozebsti kad zahladi, niti će okisnuti kad počne da pada kiša. Dakle, čovjek mora znati da gubitak ljubavi (voljene osobe) može izazvati masu negativnih pojava koje mogu trajno ili privremeno oštetiti cjelokupan čovjekov sistem. Evo, Osman aga počeo piti, a piće je isto kao peta kolona. Svijest prvo upusti alkohol u sebe, a on kasnije može da “otvori vrata” svim onima koji jedva čekaju takvo stanje Svijesti kako bi zagospodarili njome. “Neprijatelji nikad ne spavaju”. Nije kriva izgubljena ljubav Osman age, svaka ljubav može da bude izgubljena ljubav, i čovjek to mora da zna. Čovjek mora da zna da se to može desiti svakome, pa samim tim i njemu. Dobijanje ljubavi se dešava po zakonu isto kao što se i gubljenje ljubavi dešava po zakonu. Čovjek mora znati da živi u svijetu zakona u kojem ga može zahvatiti sve što može da postoji. I tu krivca nema. Spoznavanjem zakona vrši se povećanje moći čovjeka u svijetu zakona. Znači ako čovjek živi u svijetu zakona, a živi, on mora da spoznava zakone i time da pojačava svoju moć, to jest, slobodu, mir i sigurnost. Svakom se može desiti da se zaljubi, jednako kao što kiša može zahvatiti svakoga, no, ne može se svakome desiti da strada zbog ljubavi, to jest ne okisne svako. Neoprezni i neznanja puni ljudi mogu prouzrokovati vlastito rušenje. Ne ruši onaj koji voli, niti ruši onaj koji ne voli, neznanje ruši. I zato čovjek mora da uči. Ako misliš da je kasno za tebe, onda trebaš znati da je to znak da upravo trebaš početi da učiš. Ako nećeš da učiš radi sebe, onda moraš početi učiti zbog onih koje voliš. Ako nećeš da učiš, to znači da ne voliš i da ne znaš da voliš.
“Iz te čaše stalno pije, ljubav mu je tuđa žena, jedna čaša njegova a druga je njena.” Pjesma nam govori da Amor može odapeti “pogrešnu” strijelu u čovjekovo srce. Znamo da je mudrost starih Grka bila velika i da je proizašla iz shvaćanja života u kome čovjek živi. Kad bi učinili nešto nedolično njihove ličnosti onda su optuživali boginje Ate koje su stalno bile oko čovjekove glave i navodile ga na nedoličan čin. Dakle, izbjegli su optuživanje sebe, ali i drugog, no nisu bježali od toga da su počinili nedoličan čin. Lakše je reći da su to učinile Ate nego ‘Ja sam to učinio’. Zaljubiti se u tuđu ženu je nedoličan čin, bez obzira imala ona djecu ili ne. Da li bi nam bilo lakše kada bi za tu ljubav optužili Amora? Naravno da bi bilo lakše, jer time sebe “izvlačimo” ispod udara vlastite Savjesti. “Nisam to ja uradio, to je uradila moja ruka”, i ovo ima učinka ako čovjek uvjeri vlastitu Savjest u to. Znamo da se čovjek može zaljubiti u tuđu ženu i žena u tuđeg muža, no, znamo i da je to nedoličan čin koji je u suprotnosti sa odredbom moralnog zakona u ljudskom biću. Ali, jedno je “zaljubiti se”, a drugo sprovesti svoju zaljubljenost u djelo. Dakle, neke ljubavi mogu da izmijene neke moralne odredbe, sad je pitanje da li prava ljubav stoji iza toga. Ljubav je unaprijeđenje života i ona voli onu osobu u koju se zaljubi. Što znači voliti? Voliti znači ispravno misliti i ispravno djelovati, što ne može svako, dok ispravno govoriti zna i može svako. Vjerovati riječima je opasno, Bog ne vjeruje ljudskim riječima, a tko je taj netko da on vjeruje? Djela su produkt misli, a riječi su produkt svega i svačega. Djela govore, a kakva su djela čovjeka koji voli tuđu ženu i kakve su njegove misli? Misli su starije od djela, ili možemo reći da su djela djeca misli. Čovjek koji voli tuđu ženu, a sposoban je da voli, razmislit će o svojoj ljubavi prema toj ženi. Ljubav oslijepljuje one koji su već slijepi, ali ljubav ne osljepljuje one koji vide. Oni koji vide vide dalje, i oni čiste put pred svojom ljubavi. U njih nema one kada slijepac slijepca vodi oba u jamu padaju. Taj vid je povezan sa dobrotom, a dobrota sa mudrošću. I tako će se zaljubljen čovjek zapitati što je dobro za njegovu voljenu osobu. Ako voli tuđu ženu onda voli i njezinu djecu. Prava ljubav voli naširoko. Ako voli nju, voli i njezinu djecu, a ako voli njezinu djecu onda će se zapitati što je dobro za njezinu djecu. Zaključit će da je najbolje da njezina djeca žive sa svojim roditeljima, sa svojim ocem i svojom majkom. Shvatit će da njegova ljubav može izazvati jedan negativan lanac zbivanja u kojoj će djeca najviše emotivno stradati. Ako je sposoban da voli nikad neće dopustiti da djeca budu žrtve njegove ljubavi prema dječijoj majci. On će putem svojih misli “urazumiti” svoju ljubav. On može nastaviti voliti tuđu ženu ali nikada neće pustiti sa “lanca” svoju ljubav da sa misli pređe na djela. Osim toga shvatit će da ljubav njemu zadaje “patnju” i zaključit će da mora da počne da stvara misli koje će ljubav vratiti u njezino izvorište, sve dok ne nađe “drugu” ljubav. Kakav čovjek, takva mu je i ljubav. Egoistične osobe se neće zaustaviti, jer su sposobne samo misliti o sebi. Ljubav egoistične osobe je mamac koji će vas odvesti u “robstvo”. Ljubav dobre, humane osobe će vas štititi i kad krenete “zabranjenim putem”. Zaštitit će vas od “sebe”. Ljubav dobre, humane osobe je poput anđela čuvara, čuva bez naknade.
„Nebilo mi što mi majka misli, već mi bilo što mi misliš ti.” Sa ljubavlju nakon izvjesnog vremena dolazi i jedna pojava, negativna pojava, koja nema jednaku moć kod svake osobe, niti je u svako vrijeme jednake moći. Ta negativna pojava koja prati pojavu ljubavi jest ljubomora. Ljubomora je jedna vrsta straha koji zahvata i muškarce i žene. Svaki čovjek osjeti strah, što znači da i strah ima svoje “strijele” (misaone impulse) koji pogađaju Svijest (misaoni sistem). Posljedica straha je bojanje. tako možemo reći da svaki čovjek ima strah, ali svaki čovjek se ne boji, ne strahuje. Ako Svijest, čovjek, počne da misli o onome što je došlo sa impulsom straha, počet će se bojati i time u svijesti izazvati jedno negativno stanje koje uz pomoć instance Imaginacije (mašte) može stvoriti “slike i filmove” koji mogu smanjiti moć Svijesti. U slučaju ove pjesme kaže se da je majka počela da misli o tome što joj je “došlo na um”. “Pjevača” ove pjesme nema kući i strah u majci je poslao misaone impulse u pravcu misaonog sistema i misaoni sistem je prihvatio taj impuls, i uz pomoć instance Imaginacije (mašte) počeo da stvara slike (da misli) u kojima vidi neka “zla” koja su mogla da zahvate njezina sina. Majka se boji, to znači da je počela da misli o onome što joj strah nameće za misao. Majka se boji za život sina, a za što se boji žena? O čemu ona misli i odakle joj dolazi to što misli? Žena se boji, kao i majka, i izvor njihovih misli je strah. Ženine misli uz pomoć mašte stvaraju “slike” koje je tjeraju da se još više boji. Žena vidi muža sa drugom, što znači da se žena boji da je muž vara. Zašto je “varanje” tako velik problem i kod muškarca i kod žene. Da li je isto izvorište straha za muškarca i za ženu? Prevara jest problem, ali problem je ono što nastaje kao posljedica prevare. Prevara ruši “kulu ljubavi”, prevara ruši povjerenje, prevara ruši vjernost, prevara se doživljava kao poniženje, prevara uništava duhovnu vezu. I tako dođemo do zaključka da “duhovni život” ima veću vrijednost od “fizičkog života”. Žena se u ovoj pjesmi ne boji za fizički život svog muža, ona se boji za “duhovni život” svog muža. Ako je prevari on je “umro” za nju. Da li su teže posljedice fizičke smrti ili duhovne smrti? Strah je bolest, strah ljubavi je ljubomora, a to je takođe bolest. Vjernost je pravi štit koji štiti čovjeka od strijela koje strah upućuje u njegovu pravcu. Samo problem je što vlastita vjernost štiti drugu stranu. Muška vjernost štiti ženu, a ženina vjernost štiti muškarca. Ako jedno ne štiti drugo, strijela kad pogodi jedno pogađa i drugo. Čim Amor odapne svoju strijelu odma strah odapinje svoju strijelu. Prva strijela diže čovjeka u nebo, a druga strijela, ako ga pogodi, onda ga “razbije o zemlju”. Opet znanje treba da se čovjek ne razbija o zemlju svaki dan.
„Kazuj baba gdje unuka spava da baraba kuću ne obara.” Pjeva jedna pjesma o babinoj nevolji kad joj baraba kuću “opsjedne”. E curo, nisi ti kriva što ti baraba babi prijeti, kriva je baba kad nije znala čuvat tebe od barabe. E babo, kad neš čuvati unuku, čuvat ćeš kuću. Šta to pametnu curu tjera da se zaljubi u barabu? Ima dvije vrste pametnih ili dobrih cura, one koje vide i one koje ne vide. One koje vide, vide barabu, a one koje ne vide, ne vide barabu nego vide njegovu priču. Osim toga mlada ljudska bića ne razmišljaju mnogo jer nisu dovoljno upoznale svijet u kome žive. Sa iskustvom dolazi i moć razmišljanja bez čega nema “pameti” potrebne da se zaštiti od baraba. Suprotnost ih privlači, barabinske priče i djela su drugačija od njihovih te ih ta priča privlači kao i djela koja pravi mačo baraba. Svaka zaljubljena djevojka gradi “kule”, a baraba, kao vješt lažov i laskavac, povećava te kule. I što su te “kule” veće, djevojka je sve dalje od pameti. Male su kule čovjeka koji voli istinu, ali su sigurnije i stabilnije. Kule lažova su velike, ali opasne kad se počnu rušiti. Većinu mladih djevojaka lakše će zavesti onaj koji se zna služiti lažima i laskanjem, nego onaj koji je obdaren razumom i koji neće lagati jer smatra da lažju povrjeđuje druge. Baraba obećava sve, a razuman čovjek nije sklon velikim obećanjima jer ne želi da dođe u situaciju da ne može ostvariti obećano. I tako djevojka mjesto “razumnog Isusa” izabire “neobuzdanog Barabu”, samo ni “Isus” ni “Baraba” ne nose križ, nego ga djevojka uzima na svoja leđa i pada tri puta pod tim križem. Prvi put pada kad se zaljubi u barabu, drugi put pada kad se vjenča, a treći put kada padne, cijela joj famelija mora pomagati da nosi taj križ. I na kraju je opet izbor, može da bira “raspeće na križ” ili razvod. Mislim da je razvod najbolje rješenje u ovakvim slučajevima. I tako dođemo do toga da baraba uistinu može “oštetiti” kuću, i to nepopravljivo. Zato babe puške na ramena.
„Ja sam gazda kod kuće, jes boga mi ja sam gazda kod kuće, žena samo šapuće.” – pjeva muški glas a u pozadini se čuje ženski glas koji viče:”Ti gazda, ha ha ha.” Ovo je jedna stara pjesma koja govori o jednom problemu u ljubavi, a to je tko će biti gazda. Jedno kaže plavo, drugo kaže crveno i onda povuci potegni, čija će biti zadnja riječ. Tko prvi ušuti taj je izgubio. Tko pobjeđuje, a tko gubi? Oboje gube, a glupost trijumfuje nad ljubavlju. I onda ispada da zaljubljeni više vole glupost nego sebe. Idu na ruku dželatu ljubavi. Može li ikako bez toga povuci potegni? I magarac zna vući, samo koje ljudsko biće zna razmišljati? Evo jednog primjera kako je moj rođak riješio to pitanje kad se prvi put ženio. Rođak mi se oženio i ja došao kod njih i tako u priči ja pitam njih jesu se dogovorili koliko je čije pravo i šta su čije dužnosti. A rođak meni kaže da se jesu dogovorili i kaže:”Ja sam njoj rekao: Ja sam Bog ti si sluga Božja”. Nasmijali smo se na to, ali ni to nije pomoglo. Zašto se javlja težnja za dominacijom kod maldih parova, koja je najjača u prvim godinama braka? Težnja za dominacijom potkopava ljubav, da li je ona jača od ljubavi? Shvaćanje i razumijevanje stvari i pojava doprinosi nadmoći onih pojava i stvari koje unaprijeđuju čovjeka i njegove sposobnosti. Zašto muškarac želi da bude gazda? Kao prvo to je ukorijenjena u tradiciji, kao drugo strah da ne postane “papučar” tjera ga na pretjeranu aroganciju kako bi sebi i drugima dokazao da on nije papučar. Kao treće, bježeći od ženine težnje za dominacijom on ide “klinom po klinu” te nastoji dominacijom, zaštititi sebe od dominacije. Zašto žena želi da bude gazda? Žena ne želi da bude gazda iako sve govori da to želi. Kad se žena zaljubi ona počne da u mašti gradi zajedničku “kulu” ljubavi. U toj “kuli” sve ima svoje mjesto i sve je “OK”, samo kad stupe u brak i kad se “kula” počne prebacivati iz mašte u javu onda se pojavi problem. Lako je muškarca u mašti postaviti na njegovo mjesto, ali u javi to ide malo teže. Neće da sluša i tako počne da narušava isplanirani red. I kad ga žena počne “dogoniti u red” onda to njemu ispada kao da žena hoće da vlada njime i želi da bude gazda. Svaki je muškarac u nekom “neredu” i to je činjenica, dok su žene u glavnom redu. No, problem nastaje onda kada žena ne shvati ispravan način na koji se muškarca “dogoni u red”. I problem može nastati onda kada neka žena počne da “prigoni”. Čovjek i žena trebaju da shvate da se “kula” u javi gradi u dvoje, a u mašti je gradi jedno. Svako mašta “u jedno”, a svatko mora znati da se gradi u dvoje.
