Božićna cajka

Ovaj naš ljudski međedluk je stvarno beskrajan. Kad bih o njemu pisao, pa malo bi mi ovaj ljudski život bio. Eto, neki međedi ne vole narodnu muziku koju pogrdno nazvaše cajkom. Zašto je ne vole?

Pa ne vole je oni koji nisu sposobni da vole bilo što. Preciznije rečeno, oni je mrze, jer ne voljeti i mrziti nije isto. I ja ne volim slušati klasičnu muziku, ali je ne mrzim. A najčudnije leži u njihovom obrazlaganju svoje mržnje prema cajki. Kažu da se na cajkama okupljaju kojekakvi probisvijeti koji lete na tu cajku, te da ona izaziva u ljudima to i to, da se na njima dešava to i to, i ona je za one i one, i ona je došla odatle i odande. I tad odlučih da izvršim malu inspekcicu i vidim o čemu se radi iako znam o čemu se radi. Dođoh, vidjeh i zaključih. Al’ mi đavo ne dade mira, što bi narod reko, te odlučih da izvršim istu takvu inspekcicu na jednom glasovitom mjestu gdje se okupljaju uglavnom “poznati” i „ugledni“ gosti. A jedino takvo mjesto je HNK ( Hrvatsko narodno kazalište) i dernek koji se zove “Božićni koncert”. Program koncerta: ‘Camille Saint Saens’ Božićni oratorij. Za ovo nikad nisam čuo. A zatim slijedi ‘Preludij u Bachovom stilu’. Pa nešto ovako: ‘Et pastores erant; Gloria’ (tenor, zbor). Pa iza toga je ‘Expctants expectavi Dominum’ (sopran). Pa: ‘Domine egocredidi’ (tenor, zbor). Pa: ‘Quare Fremuprunt gentes’ ( zbor). Pa onda ‘Tecum principium’ ( sopran, tenor, bariton). Ovo su neke predgrupe, a iza njih dolazi Johan Sebastian Bach i Weinachts oratorium. Pa onda neki Georg Fridrich Handel Pifa sa pjesmom “Oratorio Messiah”. Pa onda neke domaće kao ‘Radujte se narodi’ i ‘Narodi nam se’. A, Bože ti dragi hvala, ja čudna programa, i što je najgore, nisam znao ni tko pjeva ni tko svira, al’ nema veze. A kad su počeli dolaziti “poznati” uzvanici na taj dernek, Bože mi prosti, pomislio sam da se održava neki Bal vampira. Ako je istina da svaka baljega ima svoju muhu, onda je ovo, sudeći po muhama, neka jebena baljega. Pa to je izgledalo kao da je sedam smrtnih grijeha došlo na taj Božićni dernek. Pa normalno za očekivati, ta neće glavnih sedam smrtni grijeha doći u neku zadimljenu kafančugu, to je za male grijehe. Zapitah se onda dal’ to ta muzika stvara te grijehe il’ to ti grijesi vole tu muziku? Velika ljubav između njih postoji, to je sigurno. Nije tu bilo samo sedam smrtnih grijeha, bilo je je u njihovoj pratnji još dosta nižerangiranih grijeha. Ulazit stadoše političari puni lažljivosti i svakojakih bezobrazluka. Pa tu se nađoše i duhovni pastiri puni lijenosti i bezosjećajnosti i svakakvih neumjerenosti. Zatim dođoše i ulazit stadoše bezobzirni kapitalisti puni pohlepe, ponosa i oholosti svake. A preostalu prazninu popuniše kojekakvi domoljubi puni licemjerstva i smrada svakojaka. I onda dernek poče za sedam smrtnih grijeha.

I što sam zaključio nakon ove inspekcice? Zaključio sam da je cajka misa, sveta misa za ovaj Božićni bal za sedam smrtnih grijeha. Ja nađoh da je tako.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •