Zli vinogradari
Svaka priča ima svoj početak i svoj kraj,isto tako iz završenih priča mogu nastati novi nastavcikoji se pretvaraju u novu priču sa starim korjenima. Najpoznatija priča ljudske povjesti je davno okončana, i to baš onako kako je i najavljeno da će biti. Ali je najavljeno da će nakon određenog vremena ta priča ponovo doživjeti svoje uskrsnuće, to jest, nastavak koji će biti mnogo bolji od onog što se desilo u staroj priči. Mnogi znani i neznani su čekali i čekaju taj nastavak, čekaju novu obećanu priču. Ali postojali su i neki koji nisu imali strpljenja čekati tu priču pa su sami krenuli u režiranje te priče. Uspjeli su realizirati tu priču, opasnu priču, krvoločnu priču, ni u čemu sličnu obećanoj priči. Kakva je to priča?To je priča koja ima svoja tri djela, priču koja je postojala, priču koja postoji i priču koja će postojati. Prvi dio te trilogije je najbolje ispričao najpoznatiji pripovjedač priča, a to je svakako Isus Nazarećanin. Njegova priča o prvoj priči je najbolje ispričana priča o toj priči, i evo te priče:
Vinogradari ubojice
Zatim narodu uze kazivati ovu usporedbu:
„Neki čovjek posadio vinograd, dao ga u
zakup vinogradarima, pa otišao iz onog
kraja na dulje vrijeme. Kad dođe doba,
posla slugu vinogradarima da mu daju
od vinogradarskog roda. Vinogradari ga
izmlatiše i poslaše natrag praznih ruku.
On opet posla drugog slugu, a oni i njega
izmlatiše, izgrdiše i poslaše natrag praznih
ruku. On posla i trećeg, a oni i tog raniše
i izbaciše. Tada rečegospodar vinograda:
„Štoda činim? Poslat ću svog ljubljenog
sina. Prema njemu će, nadam se imati
obzira! Kada ga vinogradari opaziše, počeše
međusobno umovati:“Ovo je baštinik!
Ubijmo ga da nam pripadne baština!“
Izbaciše ga izvan i ubiše. Što će im sad
učiniti gospodar vinograda? Doći će
poubijat će te vinogradare, a vinograd
će dati drugima.“ „Ne daj Bože!“
rekoše oni koji su ga slušali.
(Lk 20, 9-17)
Bog je izgradio vinograd i dao ga narodu izraelskom da ga obrađuje uz određenu naknadu. Isus, a i povjest, svjedoče da vinogradari nisu plaćali dogovorenu najamninu. Tko su ti vinogradari? Cijeli narod ili neki ugledni članovi toga društva? Tko je platio cijenu neplaćanja i zločina? Cijeli narod! Rimljani su okončali priču o vinogradarima ubojicama baš onako kako je u Isusovoj priči i najavljeno. I ta je priča završena. No, prije završetka ove stare priče najavljen je početak nove buduće priče koja će biti sretnija od ove stare priče. Bog je obećao da će se potomci tih vinogradara vratiti u vinograd koji su obrađivali njihovi preci. Bog je obećao, ali i najavio da će on osobno izabrati glavnog junaka te buduće priče. Taj budući glavni junak će vratiti potomke protjeranih vinogradara u taj Božji vinograd. Kada? To nitko ne zna, ali što to mi svi znamo? Mi svi znamo da se jedan velik dio vinogradara vratio u vinograd. Kako? Na silu! Znamo što je Bog rekao, i znamo što se odigralo, i ako imalo uma imamo možemo zaključiti da se odigrani čin ne uklapa u obećani čin. Dakle,odigrao se čin nasilja protiv Božje volje. Silom su krenuli protiv Boga, a oružje im je čisto zlo. Krenuli su novcem,silom,krvoprolićem, oružjem, a to su najgora oružja, ta su oružja Bogu odvratna. To je bačena rukavica u Božje lice. Tko je to bacio Bogu rukavicu u lice? Zli vinogradari? Da, ali oni nisu bili dovoljno moćni da to učine sami. Tko im je glavni pokrovitelj i urotnik iz sjene? To su oni koji su potpomagali i priznali postojanje Izraela. To su kršćani. Priznavanjem Izraela kršćani su ustali protiv Božje volje. Oni su podržali protubožji čin, najopasniji protubožji čin. Da li će Bog kazniti ljude zbog toga, da li će odgovoriti na taj izazov? Ne! Bog je postavio zakone koji vladaju svime. I ti zakoni su čuvari Božje volje. Kršćani i nestrpljivi dio vinogradara je pokrenuo zakone koji se razvijaju i koji će stvoriti zakonitosti koje će naići na ljude tako da će to izgledati kao Božja kazna. Narod je shvatio djelovanje tih zakona te je izmislio izreku koja kaže da Bog nije mačka pa da odmah ogrebe. Dakle, zli vinogradari i kršćani su aktivirali zakone koji će izazvati zbivanja zbog kojih će se opet pojaviti „vika“ na Boga. Priznanjem Izraela kršćani su bacili rukavicu Bogu u lice, čemu se mogu nadati? Spasu? Da, ali spas ne dolazi uz pomoć“ćiribu-ćiriba“. Spas se može izazvati samo na jedan jedini način, a to je uz pomoć zakona i zakonitosti. Treba nečim izazvati određene zakone koji mogu zaustaviti zakone koji se odvijaju, a koji su izazvani kršćansko-cionističkim bezumnim činom. Nemamo vremena ni znanja za takav čin, a to može da znači samo jedno! Što to znači? To znači da je vrijeme za početak obećane priče!