ZAGAĐIVAČI
Zagađenost, zagađenost i opet zagađenost, svuda oko nas i u nama samim. Zagađenost u svemu i svačemu. Svaka zagađenost ima ono što se zagađuje, ima ono što zagađuje i ima one koji zagađivaju. I ogromna količina zagađenosti je posljedica zagađenosti ljudskih interesa. Čovjekov pravi interes je zagađen i to zagađenje je majka svih zagađenja. Kao što znamo, ništa nije pošteđeno zagađenosti, čak ni Božja riječ, i samim tim, ni oni koji su Bogu pokorni. Prema Božjoj riječi, oni koji su Bogu pokorni nazvani su muslimanima. Dobili su pravo da se tako nazovu. Samo ime nema nikakvog većeg značaja, ime ko ime. I prije uvođenja tog naziva bilo je ljudi koji su bili Bogu pokorni pa se nisu zvali muslimani. Bili su oni koji su bili Bogu pokorni. Možda nisu ni imali naziv za sebe, no, to što nisu imali naziv za sebe, to ne mijenja njihovu bit, jer je bit bitna, a ne naziv. Uvijek je bilo ljudi Bogu pokornih, i uvijek će ih biti., a koji su to ljudi koji su bogu pokorni? Pa to su oni koji će, prema Kuranu, ući u dženet, u rajski vrt. Koji su to ljudi koji će ući u dženet? To su ljudi koji će umrijeti kao oni koji su se pokoravali Bogu. Svi znamo da je čovjek promjenljivo postojanje, a to znači da jučerašnje i današnje nije nikakva garancija za sutrašnjost.Ako ne možemo dati garanciju za sutrašnji dan, da li možemo dati garanciju za smrtni dan? Ne možemo je dati. Ali se ona ipak daje. Veliki i mudri kralj Solomon je bio pokoran Bogu ali je na kraju života, pod utjecajem svojih žena, srce okrenuo od Boga. Ako se nije mogla dati garancija za mudrog Solomana, kako se može dati garancija običnom čovjeku? Ako je ne možemo dati drugima, da li je možemo dati sebi? I opet isti odgovor, ne možemo. Ne možemo sebi dati garanciju, niti možemo sebi biti sudac te sebe proglasiti pokornim Bogu. Sebe je veoma teško vidjeti, a drugog je nemoguće vidjeti. Tko od nas može reći da je netko drugi pokoran Bogu? Kako mi možemo znati nečija djela, nečije misli i nečije propuste? Znamo da se neki pretvaraju pred ljudima, na to nas je Isus upozorio i upoznao nas sa tim slučajem samoreklame. Na to je upozoren i Muhamed, a samim tim i svi mi. Muhamedu je ovako rečeno:
„Među beduinima oko vas ima licemjera,
a ima ih i među stanovnicima Medine, koji
su u licemjerstvu spretni – ti ih ne poznaješ,
ali ih Mi poznajemo.“
Kuran 9.101
Dakle, sam Muhamed nije mogao znati tko je licemjer a tko je vjernik, jer su licemjeri spretni u skrivanju svog licemjerstva. Ako Muhamed nije mogao znati tko je vjernik, a tko je licemjer, kako to može znati netko drugi? Da li je vjernik, onaj koji je pokoran Bogu, i licemjer isto? Naravno da nisu. Nevjernik jest suprotnost vjerniku, ali prava linija suprotnosti je vjernik – licemjer. Samo Bog zna tko je vjernik a tko to nije, i u kolikoj je tko mjeri vjernik. Nazvati sebe vjernikom znači proglasiti sebe pokornim Bogu, i proglasiti sebe za budućeg stanovnika dženeta. I to sve uprkos našoj spoznaji o našoj mogućoj promjenljivosti. Nazvati sebe budućim stanovnikom dženeta je čista neukost koja je posljedica nečijeg slušanja, a ne razumskog razmišljanja. Proglasiti drugog budućim stanovnicima dženeta je još veća neukost, totalna neukost. Ali ima i veća neukost od totalne neukosti, a to je beskonačna neukost. Oni koji barataju sa brojem vjernika na zemlji su beskonačno neuki. Tko to može znati koliko na zemlji ima ljudi koji su pokorni Bogu? To „znaju“ oni kojima je količina bitnija od čistoće. Radi nekih zagađenih interesa oni su u čistu vodu počeli nadolijevati svakakvu vodu samo da bi bilo što više vode. Oni su zagađivači čiste vode, a posljedica tog zagađivanja jest ta da se vjernikom počeo nazivati svako. I svi ti vjernici po broju su izazvali zagađenje čistog vjerništva. Ako ima milijardu vjernika, koliko među njima ima licemjera? Ako ima licemjera (da ne pominjemo one koji su zalutali i one koji čine nered na zemlji i one gramzive) onda ih nema milijardu. Onda je čista laž da ih ima milijardu. Dakle, imamo čisti slučaj zagađivanja vjerništva od strane onih koji barataju brojem vjernika, ili njihovim postotkom. Pravi vjernik će reći da samo Bog zna da li je on njemu pokoran ili nije. I još će reći da on samo nastoji da bude pokoran Bogu, a da sam Bog zna koliko mu to polazi za rukom. Pravi vjernik nikako neće proglasiti drugog čovjeka vjernikom jer on zna da to ne može znati. Jer to samo Bog zna. Isto tako on zna da on ne zna tko će u raj a tko u pakao, jer zna da on nije sudija sudnjeg dana. Isto tako zna da ako nekoga nazove vjernikom da ga proglašava za budućeg stanovnika raja. On zna da ni sebe ne može da proglasi za budućeg stanovnika raja, a kako će moći proglasiti drugog. Ali za te stvari su tu zagađivači koji su uveli neke svoje norme i svoje sudove koji im daju za pravo da proglašavaju vjernikom koga hoće i kako hoće. A takvim mjerodavnim znanjima oni su sebe proglasili većim muslimanima od Muhameda. Što čovjek da kaže? Ništa novo pod suncem.