Zagađivači

ZAGAĐIVAČI

Zagađenost, zagađenost i opet zagađenost, svuda oko nas i u nama samim. Zagađenost u svemu i svačemu. Svaka zagađenost ima ono što se zagađuje, ima ono što zagađuje i ima one koji zagađuju. I ogromna količina zagađenosti je posledica zagađenosti ljudskih interesa. Čovekov pravi interes je zagađen i to zagađenje je majka svih zagađenja. Kao što znamo, ništa nije pošteđeno zagađenosti, čak ni Božja reč, i samim tim, ni oni koji su Bogu pokorni. Prema Božjoj reči, oni koji su Bogu pokorni nazvani su muslimanima. Dobili su pravo da se tako nazovu. Samo ime nema nikakvog većeg značaja, ime ko ime. I pre uvođenja tog naziva bilo je ljudi koji su bili Bogu pokorni pa se nisu zvali muslimani. Bili su oni koji su bili Bogu pokorni. Možda nisu ni imali naziv za sebe, no, to što nisu imali naziv za sebe, to ne menja njihovu bit, jer je bit bitna, a ne naziv. Uvek je bilo ljudi Bogu pokornih, i uvek će ih biti; a koji su to ljudi koji su bogu pokorni? Pa to su oni koji će, prema Kuranu, ući u dženet, u rajski vrt. Koji su to ljudi koji će ući u dženet? To su ljudi koji će umreti kao oni koji su se pokoravali Bogu. Svi znamo da je čovek promenljivo postojanje, a to znači da jučerašnje i današnje nije nikakva garancija za sutrašnjost. Ako ne možemo dati garanciju za sutrašnji dan, da li možemo dati garanciju za smrtni dan? Ne možemo je dati. Ali se ona ipak daje. Veliki i mudri kralj Solomon je bio pokoran Bogu ali je na kraju života, pod uticajem svojih žena, srce okrenuo od Boga. Ako se nije mogla dati garancija za mudrog Solomana, kako se može dati garancija običnom čoveku? Ako je ne možemo dati drugima, da li je možemo dati sebi? I opet isti odgovor, ne možemo. Ne možemo sebi dati garanciju, niti možemo sebi biti sudija te sebe proglasiti pokornim Bogu. Sebe je veoma teško videti, a drugog je nemoguće videti. Ko od nas može reći da je neko drugi pokoran Bogu? Kako mi možemo znati nečija dela, nečije misli i nečije propuste? Znamo da se neki pretvaraju pred ljudima, na to nas je Isus upozorio i upoznao nas sa tim slučajem samoreklame. Na to je upozoren i Muhamed, a samim tim i svi mi. Muhamedu je ovako rečeno:

„Među beduinima oko vas ima licemera,

 a ima ih i među stanovnicima Medine, koji

su u licemerstvu spretni – ti ih ne poznaješ,

ali ih Mi poznajemo.“

Kuran 9.101

Dakle, sam Muhamed nije mogao znati tko je licemer a ko je vernik, jer su licemeri spretni u skrivanju svog licemerstva. Ako Muhamed nije mogao znati tko je vernik, a tko je licemer, kako to može znati neko drugi? Da li je vernik, onaj koji je pokoran Bogu, i licemer isto? Naravno da nisu. Nevernik jeste suprotnost verniku, ali prava linija suprotnosti je vernik – licemer. Samo Bog zna ko je vernik a ko to nije, i u kolikoj je ko meri vernik. Nazvati sebe vernikom znači proglasiti sebe pokornim Bogu, i proglasiti sebe za budućeg stanovnika dženeta. I to sve uprkos našoj spoznaji o našoj mogućoj promenljivosti. Nazvati sebe budućim stanovnikom dženeta je čista neukost koja je posledica nečijeg slušanja, a ne razumskog razmišljanja. Proglasiti drugog budućim stanovnicima dženeta je još veća neukost, totalna neukost. Ali ima i veća neukost od totalne neukosti, a to je beskonačna neukost. Oni koji barataju sa brojem vernika na zemlji su beskonačno neuki. Ko to može znati koliko na zemlji ima ljudi koji su pokorni Bogu? To „znaju“ oni kojima je količina bitnija od čistoće. Radi nekih zagađenih interesa oni su u čistu vodu počeli nadolijevati svakakvu vodu samo da bi bilo što više vode. Oni su zagađivači čiste vode, a posledica tog zagađivanja jeste ta da se vernikom počeo nazivati svako. I svi ti vernici po broju su izazvali zagađenje čistog verništva. Ako ima milijardu vernika, koliko među njima ima licemera? Ako ima licemera (da ne pominjemo one koji su zalutali i one koji čine nered na zemlji i one gramzive) onda ih nema milijardu. Onda je čista laž da ih ima milijardu. Dakle, imamo čisti slučaj zagađivanja verništva od strane onih koji barataju brojem vernika, ili njihovim postotkom. Pravi vernik će reći da samo Bog zna da li je on njemu pokoran ili nije. I još će reći da on samo nastoji da bude pokoran Bogu, a da sam Bog zna koliko mu to polazi za rukom. Pravi vernik nikako neće proglasiti drugog čoveka vernikom jer on zna da to ne može znati. Jer to samo Bog zna. Isto tako on zna da on ne zna ko će u raj a ko u pakao, jer zna da on nije sudija sudnjeg dana. Isto tako zna da ako nekoga nazove vernikom da ga proglašava za budućeg stanovnika raja. On zna da ni sebe ne može da proglasi za budućeg stanovnika raja, a kako će moći proglasiti drugog. Ali za te stvari su tu zagađivači koji su uveli neke svoje norme i svoje sudove koji im daju za pravo da proglašavaju vernikom koga hoće i kako hoće. A takvim merodavnim znanjima oni su sebe proglasili većim muslimanima od Muhameda. Što čovek da kaže? Ništa novo pod suncem.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •