Vjerovat il’ ne vjerovat?

Vjerovat il’ ne vjerovat?

slidza3Vjerovat il’ ne vjerovat, pitanje je sad! Da li je čovjek dužan da vjeruje? Čovjek kaže da jest, i čovjek kaže da nije, i čovjek šuti jer još ne zna dali jest ili nije dužan da vjeruje. Sve riječi koje određuju vjerovanje su izgovorili ljudi, ili su ih ljudi zapisali. Da li je čovjek dužan da vjeruje u riječi čovjeka koji kaže da je od Boga, i da su njegove riječi Božje riječi?

Čovjek nije dužan da vjeruje u bilo čije riječi, ali je dužan da sasluša što više ljudskih riječi kako bi povećao vlastitu mogućnost uspoređivanja. Misliti znači uspoređivati, rekao je Rathenau i dobrim dijelom je bio u pravu. Uspoređivanjem stvari pojačava se moć razmišljanja. Dakle, čovjek je dužan da čuje, ali nije dužan da vjeruje. Čuti u najvećem dijelu znači čitati ono što je zapisano, a u manjem dijelu znači slušati neka predavanja. Čovjek je rekao da Bog postoji. Kad mene netko upita da li Bog postoji, ja mu kažem da mi prvo objasni što on podrazumijeva pod pojmom Boga, pa ću mu odgovoriti da li to postoji ili ne postoji, naravno ako znam. Po meni Bog označava tvorca čovjekova. Čovjek je tvorevina i to je činjenica, ako postoji tvorevina onda postoji i tvorac te tvorevine. Kvaliteta tvorevine govori o sposobnosti tvorca.

Po onom što znamo možemo reći da čovjekov tvorac šuti, da li miruje, to ne znamo. No, neki ljudi su rekli da je tvorac progovorio njihovim ustima i time su tražili da im ljudi vjeruju. Da li trebamo vjerovati tim ljudima? Najbolje je sad navesti jednu rečenicu iz Kurana koja kaže ovako:”Nitko nije vjernik niti nevjernik bez Božje volje.” Ovo su riječi koje oslobađaju čovjeka od obaveze vjerovanja. ako je čovjek vjernik, to je Božja volja, a ako je čovjek nevjernik, i to je Božja volja. Onaj tko osuđuje nevjernika protivi se Božjoj volji i uzima sebi Božje pravo suda. Tko vjeruje, neka vjeruje dok god hoće, tko ne vjeruje neka ne vjeruje dok god hoće. Čovjek je slobodno biće, ali bez znanja nema slobode. Mrtva slika govori ono što je slikar htjeo da kaže, a kako neće živ čovjek govoriti o onome što njegov tvorac hoće da kaže. Čovjek je jedina knjiga koju je Tvorac čovjekov napisao. U čovjekovoj biti je upisana volja čovjekova tvorca. Ako čovjek živi u skladu sa čovjekovim bitkom, on je vjernik, a ako čovjek ne živi u skladu sa čovjekovim bitkom, on je nevjernik. A neznanje o životu, o čovjekovom bitku, je glavni izvor čovjekova nevjerništva. Vjerovati u sebe, u svoju moć, je Božja volja, jer on je to načinio kako bi čovjek uspio zaštititi sebe i kako bi povećao svoju stvaralačku moć. Onaj tko vjeruje u sebe, vrši Božju volju jer je u čovjekovom bitku zapisano da čovjek mora vjerovati u sebe. Svi ljudi koji čine dobro, i koji održavaju ljudski pravedni red su vjernici i bez vjerovanja. Riječ “Vjerujem” ili „Ne vjerujem“, nije mjerilo ničega. Nije baš uredno pitati čovjeka da li vjeruje ili ne vjeruje u Boga. Dobar je čovjek vjernik, a loš čovjek je nevjernik, bez obzira na ime, religiju ili naciju.

Ako netko želi da zna da li je netko vjernik ili nevjernik, mora da spozna čovjeka, a za to mu treba malo više vremena i druženja sa njim. A drugo je pitanje da li je čovjek religiozan ili nije. Religioznost je privatna stvar svakog čovjeka, i svatko ima slobodu na nju, ali napadna religioznost je štetna jer napada čovjekovo pravo na slobodu. Kuran kaže:”U istinu nije dozvoljeno silom nagoniti.”, dakle, siljenje i napadanje je zabranjeno, što znači da čovjek ima pravo na laž, ali samo ako ta laž ne ugrožava druga ljudska bića. Mikelanđelov “Kontakt sa Bogom” se može ostvariti samo putem sebe, putem svog duha, ali taj kontakt nije nužan za čovjeka jer kad Tvorac bude smatrao da nas treba kontaktirati, on će nas kontaktirati. A kako nas možda ne kontaktira onda vjerovatno i nije potrebno ostvarenje dodatnog kontakta. Kad bih ja bio Bog sve moje zapovijedi bi stale u jednu jedinu riječ:”ZNAJ“. A ta riječ je nastavak riječi upućene Muhamedu koja glasi „Uči“. Ova riječ vodi ka znanju, samo mnogi ostaju na njoj, samo uče. I oni što uče imaju znanje, samo zakon jasno kaže da neprimijenjeno znanje nije znanje. U skladu sa tim riječ „Znaj“ podrazumijeva učenje i primjenjivanje naučenog. Ako netko zna napraviti pitu, a ne pravi je, on ne zna napraviti pitu. Onaj koji zna što je pravda a ne primjenjuje je, ili se ne bori za nju, on ne zna što je to pravda. Onaj koji zna što je to istina, a živi u nepravdi, taj ne zna istinu jer istina pokreće čovjeka, to je njezina osobina. Dakle, duhovno nepokretni ne znaju istinu. Pravda je sjena istine, gdje nema pravde, nema ni istine. I zato znajte da niste dužni vjerovati onima koji žive u nepravednom društvu. A onima koji žive u pravdi, vjerovat ćete im i bez da netko traži to od vas. Zato je rečeno da se pravi put jasno razlikuje od zablude. Jasnoća ne traži vjerovanje, lijeni traže vjerovanje i lijeni vjeruju.

Podeli sadržaj
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •