VJERODOSTOJNOST
Misliti znači uspoređivati – stoji na jednom mjestu zapisano. No, nije svako razmišljanje uspoređivanje, ali je jedan oblik razmišljanja povezan sa uspoređivanjem. Taj oblik razmišljanja je uglavnom povezan sa spoznavanjem istine o onome što se poredi. Tako se dvije cjeline mogu usporediti da bi se otkrila neka nova cjelina koja bi bila uporediva sa nekom drugom cjelinom koja se nije mogla usporediti sa prethodne dvije cjeline. Izučavanje Biblije se zasniva na uspoređivanju riječi, priča, zbivanja pa i samih navedenih poređenja. A to znači da se Biblija čita razmišljanjem, što u biti i jest istina. Najjednostavniji primjer uspoređivanja jest upoređivanje čina Isusovog rođenja. Matej i Luka nam daju svjedočanstvo o Isusovom rođenju, pa izložimo ih našem misaonom sistemu da bi vidjeli što se može saznati iz toga. Evo Matejevog zapisa:
S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova
majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali
prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da
je začela po Duhu Svetom. Na to Josip, muž njezin,
jer je bio pravedan i jer je nije htio javno osramotiti,
naumi je potajno otpustiti. Tek što je to u sebi odlučio,
ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: „Josipe,
sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju
Mariju jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetog.
Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti
svoj narod od grijeha njihovih.“ A sve je to bilo da
se izvrši što je Gospodin rekao po proroku: ‘Evo,
Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel’
– što znači: Bog je s nama. Kad se Josip probudi, učini
kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, dovede kući
ženu svoju. I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina,
kome on nadjenu ime Isus. Kad se Isus rodio u Betlehemu
judejskom, za vrijeme kralja Hreoda, dođoše s istoka
magi u Jeruzalem i upitaše: „Gdje je novorođeni kralj
židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda,
i dođosmo mu se pokloniti.“ Kad to ču kralj Herod,
uplaši se, a s njim i sav Jeruzalem. Sazva sve glavare
svećeničke i narodne književnike, te se u njih uze propitkivati
gdje se ima roditi Krist. „ u Betlehemu judejskom – odgovoriše mu
– jer je ovako pisao prorok: ‘Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto
nisi najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe izaći vođa
koji će biti pastir naroda moga – Izraela.“ Tada Herod potajno
dozva mage i pomno od njih istraži vrijeme kad im se ukazala
zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem govoreći: „Idite i pomno
se raspitajte za dijete. Kad ga pronađete, javite mi da bih i
ja došao i poklonio mu se.“ Oni, saslušavši kralja, pođoše.
I gle! Zvijezda koju vidješe na njezinu izlasku išla je pred
njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete.
Kad ugledaše zvijezdu, magi se vrlo obradovaše. Uđoše
u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom, padoše
ničice i pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga
obdariše zlatom, tamjanom i smirnom. Poslije toga, u snu
primiše uputu od Boga da se ne vraćaju k Herodu, i vrate se
drugim putem u svoju zemlju. Kad su oni otišli, anđeo se
Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče mu: “Ustani, uzmi dijete
i njegovu majku pa bježi u Egipat i budi ondje dok ti opet ne
kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga ubije.“ On tada ustade,
uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat. Tu ostade
do Herodove smrti. Tako se imalo ispuniti što je Gospodin rekao
po proroku: ‘Iz Egipta pozvah sina svoga!’ Tad se Herod, videći
da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u
Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije
godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao
u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: ‘Glas u Rami ču
se – plač i jauk mnogi, to za djecom Rahela tuži – neutješna što
ih nema!’ Kad umrije Herod, anđeo se Gospodnji ukaza u snu
Josipu u Egiptu, i reče mu: „Ustani, uzmi dijete i majku njegovu
te idi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su hrjeli ubiti dijete.“
Tada on ustade, uze dijete i njegovu majku te dođe u zemlju
izraelsku. Ali kad ču da u Judeji kraljuje Arhelaj umjesto svog oca
Heroda, poboja se ići onamo. Pošto primi u snu opomenu od Boga,
ode u pokrajinu Galileju. Tamo dođe i nastani se u gradu zvanom
Nazaret, da bi se ispunilo što su rekli proroci: ‘Zvat će ga Nazarećanin.’
(Mt 1,18-24, Mt 2,1-23)
Luka je zapisao ovako:
U ono vrijeme izađe zapovijed cara Augusta
da se provede popis pučanstva u svoj zemlji.
To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva
upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj
grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz
Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom
ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje,
iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani
Betlehem da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe
vrijeme da rodi. I rodi sina svog, prvorođenca, te
ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici
nije bilo mjesta za njih. U tom istom kraju boravili
su pastiri, noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad
stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji,
i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im
reče:“Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o
velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu
gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo
služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice
gdje leži u jaslama!“ Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo
vojske nebeske koja je hvalila Boga: „Slava Bogu na visini
i na zemlji mir ljudima koje ljubi.“ Kad anđeli od pastira
odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu:
„Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj
s kojim nas upozna Gospodin.“ Odu žurno i nađu Mariju
i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide,
saopće što im je rečeno za to Djetešce. Svi koji su čuli
pastire, divili su se onomu što su im rekli. A Marija je
pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.
Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što
su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno. Kad prođe
osam dana, i kad je Dijete trebalo obrezati, nadjenuše mu
ime Isus, kako ga je nazvao anđeo još prije nego se zače.
(Lk 2,1-21)
Kad obave sve što je po zakonu Gospodnjem
trebalo učiniti, vrate se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću.
I milost je Božja počivala u njemu.
(Lk 2,39-40)
Imamo dva zapisana svjedočanstva o Isusovom rođenju, potpuno različita, koje je od njih istinito? Ono sa jaslama ili ono sa izbjeglištvom u Egipat? Ne znamo. Što znamo? Znamo da se iz svjedočanstva može mnogo toga saznati. Što nam govore ova svjedočanstva? Govore nam da nisu ista, da su različita. A to znači da jedno od ova dva svjedočanstva ne odgovara istini. Dakle, imamo laž, imamo ubačenu laž u Evanđelju. To dalje govori da Evanđelje nije imuno na laž. Gdje ima jedna laž, tu može da bude i više lažiju. Kako ćemo ih otkriti? Veoma teško. Ako Evanđelje nije imuno na laž, onda postoji mogućnost da su oba svjedočanstva o Isusovom rođenju lažna. Čemu ova laž o Isusovom rođenju? Za ovu laž postoje dva uzroka. Isus je bio iz Nazareta, to se znalo, no, proročanstva govore da se Krist ima roditi u Betlehemu. Da bi izbili ovaj adut iz ruku onima koji nisu vjerovali u to da je Isus Krist, netko je došao na ideju da se izmisli priča koja će „ispuniti“ najavito. I priča je dobro sastavljena, proglašena je za istinu i time ispunila najavljeno proročanstvo o Kristovu rođenju u Betlehemu. Na drugom mjestu je došlo do istih problema i našlo se isto rješenje, samo je priča drugačija. Time su riješili problem betlehemskog rođenja, ali je postojao problem u Isusovoj izjavi da je on Sin Božji. Trebalo je nešto izmisliti tako da se i to riješi. I to su riješili na isti način, izmišljenom pričom o bezgrešnom začeću. Ti pisci su vjerovali da je Isus najavljeni Krist i tu su odmah pogriješili. Krist je istina u koju nije potrebno vjerovati, to je istina koja se manifestuje u stvarnom fizičkom životu. Posljedice te manifestacije su jasne i očite, tako da ne traže nikakvo vjerovanje u sebe. Krist je Božji serum koji će on „ušpricati“ u bolesno čovječanstvo. Nakon toga ono će ozdraviti. Kako znamo da je čovječanstvo kronično bolesno, tako moramo znati da taj serum uopće nije ušprican. Kristova jednadžba je toliko jednostavna da ne traže nikakvo vjerovanje, a najmanje traži uvjeravanje. Zbog kompliciranog Isusovog propovijedanja rodila se zabluda, najkatastrofalnija zabluda koja je umjesto ozdravljenja donijela najveće oboljenje, poznato kao mračni srednji vijek. Oni su, dakle, vjerovali da je Isus najavljeni Krist. Oni su smatrali da je nužno i spasonosno da ljudi vjeruju da je Isus obećani Krist, spasitelj. Oni su imali dobre namjere, ali te su ih namjere odvele ravno u pakao. Oni su počeli da izmišljaju kako bi lakše i uvjerljivije uvjeravali ljude da je Isus najavljeni Krist. Dakle, cilj opravdava sredstva. Kako se odigravala kasnija „zaštita“ istine i spasa, to znamo. Od ovog propratnog izmišljanja pojavilo se i zlokobnije izmišljanje, a to je govor mrtvih usta. Počeli su izmišljati „Isusove riječi“ i zapisivati ih kao da je to Isus rekao. Isusove riječi su zakon, ako želiš nešto da ubaciš u zakon, znaš što trebaš raditi. Ovdje imam samo još jedno pitanje, i s njim će biti završen ovaj slučaj, kako čovjek može vjerovati da su istinita oba prikaza Isusovog rođenja iako su ona potpuno različita?