VERODOSTOJNOST
Misliti znači upoređivati – stoji na jednom mestu zapisano. No, nije svako razmišljanje upoređivanje, ali je jedan oblik razmišljanja povezan sa upoređivanjem. Taj oblik razmišljanja je uglavnom povezan sa spoznavanjem istine o onome što se poredi. Tako se dve celine mogu uporediti da bi se otkrila neka nova celina koja bi bila uporediva sa nekom drugom celinom koja se nije mogla uporediti sa prethodne dve celine. Izučavanje Biblije se zasniva na upoređivanju reči, priča, zbivanja pa i samih navedenih poređenja. A to znači da se Biblija čita razmišljanjem, što u osnovi i jeste istina. Najjednostavniji primer upoređivanja jeste upoređivanje čina Isusovog rođenja. Matej i Luka nam daju svedočanstvo o Isusovom rođenju, pa izložimo ih našem misaonom sistemu da bi videli što se može saznati iz toga. Evo Matejevog zapisa:
S rođenjem Isusa Hrista bilo je ovako: Njegova
majka Marija bejaše zaručena s Josipom. Ali pre
nego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela
po Duhu Svetom. Na to Josip, muž njezin, jer je bio
pravedan i jer je nije hteo javno osramotiti, naumi
je potajno otpustiti. Tek što je to u sebi odlučio,
ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: „Josipe,
sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju
Mariju jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetog.
Rodiće sina, i nadeni mu ime Isus, jer će on izbaviti
svoj narod od greha njihovih.“ A sve je to bilo da se
izvrši što je Gospodin rekao po proroku: 'Evo, Devica
će začeti i roditi sina, i daće mu ime Emanuel' – što znači:
Bog je s nama. Kad se Josip probudi, učini kako mu je
zapovedio anđeo Gospodnji, dovede kući ženu svoju.
I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, kome on
nadenu ime Isus. Kad se Isus rodio u Betlehemu
judejskom, za vreme kralja Hreoda, dođoše s istoka
magi u Jeruzalem i upitaše: „Gde je novorođeni kralj
židovski? Videsmo, naime, gde izlazi njegova zvezda,
i dođosmo mu se pokloniti.“ Kad to ču kralj Herod,
uplaši se, a s njim i sav Jeruzalem. Sazva sve glavare
svešteničke i narodne književnike, te se u njih uze
propitkivati gde se ima roditi Hrist. „ u Betlehemu
judejskom – odgovoriše mu – jer je ovako pisao
prorok: 'Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto nisi
najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe
izaći vođa koji će biti pastir naroda moga – Izraela.“
Tada Herod potajno dozva mage i pomno od njih
istraži vreme kad im se ukazala zvezda. Zatim ih
posla u Betlehem govoreći: „Idite i pomno se
raspitajte za dete. Kad ga pronađete, javite mi da
bih i ja došao i poklonio mu se.“ Oni, saslušavši
kralja, pođoše. I gle! Zvezda koju videše na njenom
izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad
mestom gde bejaše dete. Kad ugledaše zvezdu,
magi se vrlo obradovaše. Uđoše u kuću i nađoše
dete s Marijom, majkom njegovom, padoše ničice i
pokloniše mu se. Zatim otvoriše riznice svoje te ga
obdariše zlatom, tamjanom i smirnom. Posle toga,
u snu primiše uputstvo od Boga da se ne vraćaju
k Herodu, i vrate se drugim putem u svoju zemlju.
Kad su oni otišli, anđeo se Gospodnji ukaza Josipu
u snu i reče mu: “Ustani, uzmi dete i njegovu majku
pa beži u Egipat i budi onde dok ti opet ne kažem,
jer će Herod tražiti dete da ga ubije.“ On tada ustade,
uze noću dete i majku njegovu te ode u Egipat.
Tu ostade do Herodove smrti. Tako se imalo ispuniti
što je Gospodin rekao po proroku: 'Iz Egipta pozvah
sina svoga!' Tad se Herod, videći da su ga magi izigrali,
vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i
njegovoj okolini sva muška deca od dve godine pa
naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u
maga. Tada se ispuni reč proroka Jeremije: 'Glas u
Rami ču se – plač i jauk mnogi, to za decom Rahela tuži
– neutešna što ih nema!' Kad umre Herod, anđeo se
Gospodnji ukaza u snu Josipu u Egiptu, i reče mu:
„Ustani, uzmi dete i majku njegovu te idi u zemlju
izraelsku, jer su umrli oni koji su hteli ubiti dete.“ Tada
on ustade, uze dete i njegovu majku te dođe u zemlju
izraelsku. Ali kad ču da u Judeji kraljuje Arhelaj
umesto svog oca Heroda, poboja se ići onamo. Pošto
primi u snu opomenu od Boga, ode u pokrajinu Galileju.
Tamo dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi
se ispunilo što su rekli proroci: 'Zvat će ga Nazarećanin.'
(Mt 1,18-24, Mt 2,1-23)
Luka je zapisao ovako:
U ono vreme izađe zapovedi cara Augusta
da se provede popis pučanstva u svoj zemlji.
To je bio prvi popis za vreme Kvirinijeva
upraviteljstva Sirijom. Svi su išli, svako u
svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bejaše
iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom
ženom Marijom, koja bejaše trudna, iz Galileje,
iz grada Nazareta, u Judeju,u Davidov grad zvani
Betlehem da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe
vreme da rodi. I rodi sina svog, prvorođenca, te
ga povi u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici
nije bilo mesta za njih. U tom istom kraju boravili
su pastiri, noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad
stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji,
i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo
im reče:“Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu
vest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u
Davidovu gradu rodio Spasitelj – Hrist, Gospodin. I neka
vam ovo služi kao znak: Naći ćete Detešce povijeno u
pelenice gde leži u jaslama!“ Odjedanput se anđelu pridruži
mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: „Slava Bogu
na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi.“ Kad anđeli od
pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu:
„Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s
kojim nas upozna Gospodin.“ Odu žurno i nađu Mariju i
Josipa s Detešcem gde leži u jaslama. Kad ga vide, saopšte
šta im je rečeno za to Detešce. Svi koji su čuli pastire,
divili su se onomu što su im rekli. A Marija je pamtila
sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome.
Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što
su čuli i videli onako kako im je bilo rečeno. Kad prođe
osam dana, i kad je Dete trebalo obrezati, nadenuše mu
ime Isus, kako ga je nazvao anđeo još prije nego se zače.
(Lk 2,1-21)
Kad obave sve što je po zakonu Gospodnjem
trebalo učiniti, vrate se u Galileju, u svoj grad
Nazaret. Dete je raslo i jačalo, napunjujući se
mudrošću. I milost je Božja počivala u njemu.
(Lk 2,39-40)
Imamo dva zapisana svedočanstva o Isusovom rođenju, potpuno različita, koje je od njih istinito? Ono sa jaslama ili ono sa izbeglištvom u Egipat? Ne znamo. Što znamo? Znamo da se iz svedočanstva može mnogo toga saznati. Što nam govore ova svedočanstva? Govore nam da nisu ista, da su različita. A to znači da jedno od ova dva svedočanstva ne odgovara istini. Dakle, imamo laž, imamo ubačenu laž u Jevanđelju. To dalje govori da Jevanđelje nije imuno na laž. Gde ima jedna laž, tu može da bude i više laži. Kako ćemo ih otkriti? Veoma teško. Ako Jevanđelje nije imuno na laž, onda postoji mogućnost da su oba svedočanstva o Isusovom rođenju lažna. Čemu ova laž o Isusovom rođenju? Za ovu laž postoje dva uzroka. Isus je bio iz Nazareta, to se znalo, no, proročanstva govore da se Hrist ima roditi u Betlehemu. Da bi izbili ovaj adut iz ruku onima koji nisu verovali u to da je Isus Hrist, neko je došao na ideju da se izmisli priča koja će „ispuniti“ najavljeno. I priča je dobro sastavljena, proglašena je za istinu i time ispunila najavljeno proročanstvo o Hristovom rođenju u Betlehemu. Na drugom mestu je došlo do istih problema i našlo se isto rešenje, samo je priča drugačija. Time su rešili problem betlehemskog rođenja, ali je postojao problem u Isusovoj izjavi da je on Sin Božji. Trebalo je nešto izmisliti tako da se i to reši. I to su rešili na isti način, izmišljenom pričom o bezgrešnom začeću. Ti pisci su verovali da je Isus najavljeni Hrist i tu su odmah pogrešili. Hrist je istina u koju nije potrebno verovati, to je istina koja se manifestuje u stvarnom fizičkom životu. Posledice te manifestacije su jasne i očite, tako da ne traže nikakvo verovanje u sebe. Hrist je Božji serum koji će on „ušpricati“ u bolesno čovečanstvo. Nakon toga ono će ozdraviti. Kako znamo da je čovečanstvo hronično bolesno, tako moramo znati da taj serum uopšte nije ušprican. Hristova jednačina je toliko jednostavna da ne traže nikakvo verovanje, a najmanje traži uveravanje. Zbog komplikovanog Isusovog propovedanja rodila se zabluda, najkatastrofalnija zabluda koja je umesto ozdravljenja donela najveće oboljenje, poznato kao mračni srednji vek. Oni su, dakle, verovali da je Isus najavljeni Hrist. Oni su smatrali da je nužno i spasonosno da ljudi veruju da je Isus obećani Hrist, spasitelj. Oni su imali dobre namere, ali te su ih namere odvele ravno u pakao. Oni su počeli da izmišljaju kako bi lakše i uverljivije uveravali ljude da je Isus najavljeni Hrist. Dakle, cilj opravdava sredstva. Kako se odigravala kasnija „zaštita“ istine i spasa, to znamo. Od ovog propratnog izmišljanja pojavilo se i zlokobnije izmišljanje, a to je govor mrtvih usta. Počeli su izmišljati „Isusove reči“ i zapisivati ih kao da je to Isus rekao. Isusove reči su zakon, ako želiš nešto da ubaciš u zakon, znaš što trebaš raditi. Ovde imam samo još jedno pitanje, i s njim će biti završen ovaj slučaj, kako čovek može verovati da su istinita oba prikaza Isusovog rođenja iako su ona potpuno različita?