Trojanski konj

TROJANSKI KONJ

Čitajući evanđelja možemo zaključiti da je i sam Isus Nazarećanin učvrstio podjelu sveopće moći na dobru moć i na lošu, to jest, na moć zla. On je sebe svrstao u moć dobra koja je bila njegova zvijezda vodilja, a đavla (sotonu) je svrstao u zlo koje neprestano dokazuje svoju moć nad ljudskim bićima. Ta sila zla, gledano sa stajališta vjerovanja, je djelatna, moćna i svjesna sveg zbivanja. No, ta sila ne može djelovati sama od sebe. Ona se može manifestovati samo putem čovjeka. Dakle, čovjek je glavna alatka te sile koja se zbog nekih određenih razloga nameračila na ljudski rod. Isus Nazarećanin, kao djelatna sila dobra, je „sijao“ svoje riječi koje su trebale da suzbiju djelovanje sile zla. Isto tako je Isus potvrdio da i ta sila „sije“ svoje riječi, to znamo iz njegove priče o sijaču dobrog sjemena. Priča o pšenici i kukolju u njivi. Isus je upozoravao ljude na tu djelatnu silu zla. Znamo iz Isusovih riječi da je ta sila znala što je Isusov cilj, i znamo da je ona imala u planu da spriječi ostvarivanje Isusovog cilja ili nauma. Dakle, ta sila je bila spremna da osujeti i uništi Isusovu nauku koja je sama po sebi bila neprijateljski nastrojena prema toj sili. Kako će ta sila djelovati? Počet će fizički, putem njenih ljudskih oruđa, da uništava nosioce te nauke. Na njezinu žalost ti nosioci su bili izdržljivi i brzo su se širili među drugim ljudima. Kad je sila vidjela da fizička likvidacija neće uroditi plodom, ona dolazi na fantastičnu ideju. Ubacit će u tu masu i tu nauku svog apostola koji će je izobličiti iznutra i tako je razoriti. Ili još bolje, upregnut će je u svoja kola. Uzima svoga revnoga slugu, koji je bio revni likvidator i progonitelj nosioca te nauke dobra, i od njega pravi pravog trojanskog konja. Izmišlja scenu o Isusovom ukazanju i ubaciva ga u duhovnu Troju Isusove nauke. Na scenu stupa Savao, poznatiji kao sveti Pavao. Cilj sile je jasan, pokoriti ljude da služe njoj kako bi ona dokazala svoju nadmoć nad ljudima. Od svetog Pavla ona je načinila pravu iglu i konac koja je trebala da duhove ljudi zašije za sebe, to jest, za zlo. Igla služi da probije tkaninu i da kroz nju provuče konac na čijem je kraju čvor, znamo kako to ide. Prvo treba iglom probiti tkaninu, a što je to igla? Sveti Pavao i njegove riječi. Koje riječi?  Lijepe riječi, riječi pune ljubavi, pažnje i dobra. Te njegove riječi su prolazile kroz duhove slušalaca i probijale im duhove kao igla tkaninu, ili kao nizanje listova duhana. A na kraju dolazi čvor koji ne dopušta da se konac izvuče iz duha. Jedna loša riječ može da poništi tisuću dobrih riječi. To je sila znala, i zato joj se sva priča sastoji od dobrih i lijepih riječi, a one glavne riječi su naoko nebitne, a u biti su najopasnije i najštetnije riječi koje je ljudsko biće izgovorilo ili čulo. Evo tih riječi:

 „Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer

nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje,

od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se

suprotstavlja vlasti, protivi se odredbi Božjoj.

A koji joj se protive navući će sami na se osudu.“

                                                                                                             ( Rim 13,1-2 )

                            Zemaljska vlast nije od Boga, zemaljska vlast je produkt sile, a vlastodržci su oruđe te iste sile. Sila je putem svetog Pavla proglasila vlast Božjom tvorevinom i time bacila ljude u ropstvo. Proglasiti volju kraljeva i vlastele Božjom voljom je uništilo Isusovu nauku. Sila je uz pomoć trojanskog konja uspjela u svom naumu. Ali ne smijemo zaboraviti ni izdajnika i njegov doprinos tom porobljavanju dijela ljudskog roda. Sveti Petar je

„Zemaljski se kraljevi digli, a knezovi udružili

protiv Gospodina i protiv njegova pomazanika.“

                                                                                                                 ( Dj 4,26 )

Kako sad ovo? Jedan kaže ovako drugi onako, baš čudno. Još čudnije slijedi:

 

„Pokoravajte se svakoj  ljudskoj ustanovi

zbog  Gospodina, bilo kralju jer je vrhovnik,

bilo upraviteljima, jer ih on šalje da kažnjavaju

one koji čine loše. Ovo je, naime, volja Božja

da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja

bezumnih ljudi. Pokoravajte se kao slobodni, ali

ne služeći se slobodom kao izgovorom za svoju

zloću, nego kao sluge Božje! Sve poštujte, braću

ljubite, Boga se bojte, kralja častite. Sluge, budite

pokorni svojim gospodarima sa svim dužnim

poštovanjem, ne samo dobrima i blagima nego i

onima koji su mučne ćudi. A tko, jer je svjestan Boga

(koji ovo traži) trpi nepravedno i strpljivo podnosi

patnje, to je (Bogu) ugodno. Kakva je, naime, slava

u tome ako ćete krivi strpljivo podnositi udarce?

Ali, ako ćete strpljivo podnositi trpeći što dobro činite,

                           to je ugodno kod Boga.“                      

                                                                                         ( 1 Pet. 2, 13-20 )

 

Uz pomoć ovih riječi sila je izvršila porobljavanje ljudskih duhova dajući ih u milost i nemilost onima koji su ih zlostavljali i patili tijekom mnogih stoljeća. A Isus im je lijepo rekao :

     „Znate da vladari  naroda okrutno postupaju s njima, i da se velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Neka ne bude tako među vama.“

Dakle, Isus govori da se zna da su vladari okrutni i da se vlastela služi svojom vlašću protiv naroda. I on im jasno daje na znanje da među njima ne treba da bude tako, a mi svi znamo kako je bilo među njima. Isto kao i među ovima gore. Potpuno isto je bilo, to povjest jasno svjedoči. I Sad Izdajnik i Trojanski konj obznanjuju da su ti koje je Isus proglasio lošima u biti od Boga i da im se treba pokoravati. I nakraju su njih obojicu ubile rimske vlasti, dakle, Božja volja je to bila. Izgubili su svoje glave, nažalost, prekasno.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •