Prva zajednica

Prva zajednica

Mnogo sam volio gledati one dokumentarne serije kao sto su “FBI istraga” i “Autopsija”. Gledao sam te dokumentarce i divio se čovjekovoj moći da od malih dokaza stvori veliku konstrukciju zbivanja. Divio sam se takođe onima koji su na osnovu nekoliko malih dijelova kostiju ispričali ono što one govore. Uistinu nevjerovatno. Kad bi se serije, koje su išle jedna iza druge,završile, uvijek sam se pitao kako  čovjek može to da shvati, a nešto što je veliko kao kuća ne može da shvati? Upravo sad će biti iznesen jedan dvostruki slučaj ubojstva. Neka FBI dokuči zbivanje koje može dokučiti svako tko hoće da razmisli samo par minuta. Ja ću iznijeti slučaj, a vi budite porota. Svjedočanstvo, koje ne laže po njihovom mišljenju, svjedoči ovako

 

A neki čovjek imenom Ananija, u dogovoru sa

svojom ženom Safirom proda neku njivu i zadrži

za se nešto novaca sa znanjem žene, a ostatak

donese i stavi pred noge apostolima. Tad mu Petar

reče: Ananija, zašto je sotona zaposjeo tvoje srce

tako da slažeš Duhu Svetomu i zadržiš za sebe nešto

novca od svog zemljišta? Zar ne bi, da je ostalo

neprodano, tvoje ostalo? I pošto je prodano, zar nisi

mogao raspolagati novcem? Zašto si u svom srcu

odlučio to učiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!“

Čim Ananija ču te riječi, pade, te izdahnu. I uđe veliki

strah u sve koji su to čuli. Mladići ustadoše, zamotaše ga,

iznesoše i pokopaše. Poslije koja tri sata uđe i žena, ne znajući

što se dogodilo. I Petar je upita:“Kaži mi, jeste li za toliko

prodali zemljište?“ „Da, za toliko“- odgovori ona. „Zašto ste se“

– reče joj Petar – „dogovorili da kušate Duha Gospodnjeg?

Gle! Već na vratima stoje noge onih koji ukopaše tvog muža, da

i tebe iznesu!“ Ona odmah pade njemu do nogu, te izdahnu.

A kad mladići uđoše, nađoše je mrtvu, iznesu je i pokopaše do

njezina muža. Veliki strah spopade svu crkvu i sve koji su to čuli.

       (Dj 5, 1-11)

Trebamo li naručiti Poaroa ili Šerloka Holmsa da nam otkriju tajanstvenog ubojicu ovog nesretnog bračnog para? Pa ovaj slučaj je toliko jednostavan da ga nema potrebe dvaput čitati da bi se shvatilo tko je ubojica koji ugoni strah u kosti cijeloj zajednici. Dakle pripremite se za pitanje i spremite odgovor. Tko je hladnokrvno ubio nevinu ženu i nevinog čovjeka? S kojim je oružjem najvjerovatnije izvršeno ovo ubojstvo? I treće najteže pitanje je “Tko je ovdje lud”? Dok vi pripremite točne odgovore ja ću obaviti jednu “autopsiju” ovih riječi. Kad su izraelska i rimska vlast smaknule glavnog pastira njegovo se stado razbježalo na sve strane, baš kao što je pastir to i predpostavio. Kad su Božje sluge dale petama vjetra, bojeći se za svoj život, otišle su tamo negdje gdje su se osjećale sigurno. Tamo su propovijedali radosnu vijest da se približilo kraljevstvo Božje. Bilo je ljudi koji im nisu vjerovali, i bilo je ljudi koji su im povjerovali. Oni koji su im povjerovali, povjerovali su im svaku riječ, što znači da je istina sve što kažu i da će biti uskoro sve što kažu. Udružili su se u zajednicu udruženih istomišljenika koji su provodili puno vremena zajedno. Kako je kraljevstvo Božje trebalo stići svaki čas na zemlju, tako nisu ni poduzimali neke poslovne zahvate. Odlučili su da prodaju svoju imovinu i da im sve bude zajedničko. Oni koji su povjerovali tim Božjim slugama prodavali su svoja imanja i novce davali Božjim slugama koji su kupovali piće i hranu koju je ta zajednica trebala. Možemo pretpostaviti da se toj zajednici pridružili svi ono beskućnici i teški siromasi koji su mogli besplatno da se najedu a zauzvrat trebaju samo da vjeruju. Nista lakše. Prvo je jedan vjernik prodao nešto i to dao apostolima, oni su za taj novac kupili hranu i svi su jeli. Onda je drugi odlučio da i on proda nešto i tako nahrani zajednicu. I opet bi svi jeli. I tako redom. Normalno je za očekivat da će i oni drugi, koji nisu ništa dali, doći na ideju da i oni trebaju da daju svoje. Znate ono kad čovjek ne želi da se izdvoji iz zajednice. To je bila sredina u kojoj se  znalo tko što ima. Sve što je zajednica posjedovala, i pokretna i nepokretna imovina, sve je bilo zajedničko. Nije bilo moje, tvoje, nego naše. To nije bilo ozvaničeno na papiru, ali osjećaj se takav stvorio i tako se postupalo. Novi vjernici su prodavali svoja imanja, a nevjernici su ih kupovali. Vjernici nisu kupovali, oni su prodavali, a prema tome samo su nevjernici mogli kupovati. Možete li zamisliti što su susjedi i sugrađani mislili o tim vjernicima koji su povjerovali u priče nekih pridoslih mladića, te ništa više nisu radili nego su samo prodavali imovinu i to bančili za velikim stolovima koji su bili potrebni da zajednica ima sa čega jesti? Vjerovatno su mislili da su poludjeli. Ista situacija kao da su povjerovali da dolazi kraj svijeta. Logično je za zaključiti da će netko u toj zajednici ipak malo posumnjati, što znači da će pokušati ostaviti za sebe malo novca od prodaje svoje imovine. Sveti Petar kaže da nisu obavezni dati novce, ali to je isto kao kad danas svećenik kaže da on ne tjera da netko traži usluge crkve. Znaju oni da čovjeku nije prihvatljivo da bude izvan zajednice pa to koriste za svoje interese. Ananija i Safira, muž i žena, su razgovarali i došli do zaključka da i oni trebaju prodati svoje zemljište i dati te pare apostolima, to jest zajednici. Vjerovatno je da je u njima bilo malo sumnje i više straha pa su odlučili da ipak nešto novca zadrže za sebe. Što će se desiti ako kraljevstvo Božje ne siđe na zemlju? I u tom svom razmišljanju oni su odlučili da ostave za sebe nešto novca. Prodali su zemljište i ne sluteći da se to može saznati. Možda je kupac obećao da neće reći cijenu drugima pa je onda to učinio, tko će znati. No, činjenica je da je sveti Petar, tada glavni Božji namjesnik na zemlji, saznao za koliko su Ananija i Safira prodali to zemljište. Vjerovatno je da su i neki drugi znali za to. Sveti Petar je razmislio, u kojem trenutku ne znam, ali je razmišljao o tome što će se desiti ako prođe priča od Ananije i Safire. Kao prvo njega lažu, a on nije bilo tko, kao drugo, ako to njima prođe, vjerovatno će i drugi početi da lažu i skrivaju novce, što znači da će se sumnja uvući u zajednicu. Sumnja kao najveći neprijatelj laži i ljudske moći, nije poželjna za Petrovu zajednicu. Da bi zaštitio zajednicu od laži i sumnje, odlučuje da ubije Ananiju, a Safira se našla u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Vjerovatno bi svu krivicu svalio na Ananiju, jer bi mu to bilo dovoljno. No, kako je Safira ustrajno lagala, razljutila je ubojicu te je on u bijesu ubio i nju. Ali ovo je samo konstrukcija, držimo se zapisanog. Ananija i Safira, muž i žena, odlučili su iz svojih razloga da od dobijene svote novca za prodanu zemlju, ostave jedan dio za sebe. Da bi to mogli izvesti morali su da slažu cijenu te zemlje. Ananija je uzeo dogovoreni iznos novca i odnio ga pred noge apostolima i svetom Petru, jer je takav bio običaj. Kad je sveti Petar uvidio da ga je Ananija slagao, on mu kaže prvo ovo: “Ananija zašto je sotona zaposjeo tvoje srce?” Dakle, sveti Petar je ogorčen i smatra da je sotona zaposjeo Ananijino srce. Ananija je slagao cijenu, što znači da je on to učinio jer ga je sotona zaposjeo. Koliki je to grijeh? Izgleda da je sveti Petar zaboravio ove Isusove rijeci upućene baš njemu, svetom Petru: “Sotono, idi mi sa očiju.” A to je rekao jer je mislio, ili je znao, da to ne govori sveti Petar, nego da je u svetog Petra ušao sotona i da on govori ustima svetog Petra. To znači da je Isus rekao da je sotona zaposjeo svetog Petra. I što je Isus učinio? Ništa, nego je navodno svetog Petra proglasio svojim nasljednikom. Da li je moguće da je Isus za svog nasljednika proglasio čovjeka koga je sotona mogao zaposjesti kad god je htjeo? Pa ako ćemo se posluziti njihovim rijecnikom , istina je da je sotona proglasio svetog Petra isusovim nasljednikom i onda putem svetog Petra i njegovih riječi podredio jedan dio čovječanstva sebi. Da sam ja bio na mjestu sotone, ja bih tako uradio, jer je to najsavršeniji oblik ovladavanja veće mase ljudi. Povjest je jasan svjedok da je ovo istina, ili da je najbliže istini. Ovdje želim da kažem da je i sveti Petar bio zaposjednut od sotone, pa što je problem ako je i Ananijino srce zaposjeo sotona? Dalje sveti Petar obavještava Ananiju da je slagao Duhu Svetom. Onda mu još jednom tumači da nije slagao ljudima nego Bogu. Pa svi znamo da se sveti Petar triput odrekao Isusa i to ovako. Kad su Isusa uhapsili i odveli velikom svećeniku, sveti Petar je došao u dvorište i stao uz vatru da se ogreje, te ga je tu primijetila sluškinja velikog svećenika pa mu veli ovako: “I ti si bio sa Nazarećaninom, sa Isusom!” A on to zanijeka; “Niti znam, niti razumijem što veliš.” No, sluškinja je bila sigurna da je i on jedan od Isusovih pratilaca, te se okrenula prisutnima i rekla da je sveti Petar njihov, što je on zanijekao. Tad su i prisutni uvidjeli da je žena možda u pravu, te su mu rekli ovako:” Zbilja, ti si njihov; ta i Galilejac si!” On se poče kleti i preklinjati:” Ne znam čovjeka o kome vi govorite.” Hej, sveti Petar laže ljudima da nije bio Isusov pratilac i da nepozna Isusa. A Isus je rekao apostolima da tko se njega odrekne pred ljudima da će se i on njega odreći pred Bogom. I sveti Petar se odrekao Isusa pred ljudima, i što sad? To se na njega ne odnosi? Dakle, sveti Petar je slagao i ta njegova laž je puno, puno teža od one koju je Ananija izgovorio kad je slagao cijenu zemljišta. Ali Ananija je slagao Bogu, Ananija je slagao Duhu Svetom i Ananija je zaslužio trenutnu smrt. Duh Sveti je ubio Ananiju i veliki strah spopade svu zajednicu. To je Mojsijev stil, ubij i zaplaši. Kad je Safira došla pred svetog Petra, isto je slagala cijenu i što bi? Trenutno joj je oduzet život! Ali obratite pažnju na ove riječi: “Gle! Već na vratima stoje noge onih koji ukopaše tvog muža da i tebe iznesu.” Sveti Petar živoj ženi govori da će je iznijeti, što znači da će umrijeti. Hej ljudi , je li um ikodkoga kod kuće pa da mi sad odgovori tko je ubio ženu kojoj je jedini grijeh bio taj što je slagala cijenu zemljišta? Ako ju je ubio Bog, pa zašto nije ubio one koji su mučili i ubili Isusa? Ili zašto nije pobio mnoštvo zločinaca kojih je zasigurno u to vrijeme bilo mnogo? Ako je Safiru ubio Duh Sveti, pa isto se pitanje nameće. Zašto od sveg svijeta ubi baš Safiru? I kako to sveti Petar zna da će Duh Sveti ubiti Safiru? Sad pred Bogom, pred cijelim svijetom, pred vlastitim umom recite tko je ubio Ananiju i Safiru? Bog, Duh Sveti ili sveti Petar? Četvrtog nema. Da zovem FBI? Onome tko slučajno kaže da je sveti Petar ubojica neka zna da njgova djeca ili druga djeca mozda uče u školi nauku jednog hladnokrvnog ubojice. Da li su Ananija i Safira imali djece, ne pominje se. Mozemo li uz dvije poznate otkriti treću nepoznatu? Pa činjenica je da laž svetom Petru nije bila strana, što znači da se može nazvati lažovom. Prema ovoj analizi, koja bar meni dokazuje da je sveti Petar ubojica, saznajem i drugu poznatu, a to je da je sveti Petar ubojica. Prva poznata je da je sveti Petar lažov, druga poznata je da je ubojica, a koja je treća koja je nepoznata? Narod kaze”Tko hoće slagati, hoće i ukrasti, tko hoće ukrasti, hoće i ubiti.” Ako je jednadžba ispravna, onda je sveti Petar profesionalni,internacionalni lopov. Vjernici su prodavali svoja imanja, donosili njima novce, a kad je imanja za prodaju nestalo, onda magla. Idemo dalje propovijedati i opet dobro uhodana metoda jedne dobro organizovane bande. Tko zna, možda je i ovo istinito. U vrijeme Isusovog rodjenja, Židovi su znali istinu i znali su ono što je ta istina određivala. Živjeli su više ili manje u skladu sa važećom istinom. Sumnjati u tu istinu nije bilo poželjno, jer sumnjati u istinu nikad nije bilo po volji vladajućih slojeva kao i onih koji su fanatično zagovarali neku istinu. Sumnja izaziva pitanja, a pitanja stvaraju razmišljanja koja za nalog imaju to da pronađu odgovore na postavljena pitanja. Svaki odgovor, onog koji sumnja, je nova istina, a nova istina je u sukobu sa starom, postojećom istinom. Bit istine je da određuje čovjeka i time ga navodi na djelovanje u skladu sa njom. Da je Isus Nazarećanin vjerovao u vladajuću istinu, nikad ne bi bio to što je bio. Kako se “njegova” istina nije uklapala u vladajuću istinu, tako je neizbježno došlo do sukoba tih dviju istina. To jasno govori da je Isus Nazarećanin posumnjao u mnoge vladajuće istine koje su bile sastavni dio apsolutne istine. Sumnja, pitanja, razmišljanja, odgovori, prihvaćanja odgovora za istinite, promijenila je kompletan Isusov život. Došao je u sukob sa nosiocima i čuvarima vladajuće istine. Ušao je u taj sukob sa  svjetovno moćnijim protivnicima koji su ga uspjeli ušutkati. Njegovi učenici su nastavili dalje širiti njegovu riječ, te su i oni došli na udar tih čuvara istine. Sukob “istina” je najgori i najkrvaviji sukob. Isusovi učenici su morali da se sklone u područja gdje ih nije progonila židovska vlast. Rimska vlast ih nije progonila jer se oni nisu miješali u tuđe istine sve dok ne osjete da neka od njih ne počne ugrožavati njihovu istinu. Jedan zapis govori da su Isusovi učenici u izbjeglištvu načinili jednu zajednicu vjernika i tu živili neko vrijeme. Evo prikaza kako su živjeli:

 Mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša.

Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo,

već je među njima sve bilo zajedničko. Aopstoli su

vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće gospodina Isusa,

i velika je milost bila nad njima svima. Među njima,

dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici

zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih

stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada

se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim

potrebama. Tako je Josip, koga prozvaše Barnaba-što

znači sin utjehe- levit i rodom s Kipra, posjedovao njivu,

koju prodade i novac donese te ga stavi pred noge apostolima.

  (Dj 4,32-37)

Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im

bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna

dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi.

  (Dj 2,44-45)

 Ovo malo riječi stvara nam jasnu sliku trenutnog zbivanja tog vremena. Imamo sliku koja dočarava veliku milost, sklad i prekrasan prizor zadovoljnih vjernika koji su prihvatili za istinu ono što su apostoli “odvažno” svjedočili. Svaka slika ima ono što je prethodilo tom ovjekovječenom prizoru. Isto tako ima i ono što slijedi nakon te slike. Naići ćemo, pogledati tu predivnu sliku, zadiviti se i proći. Nećemo biti svjesni da prolazimo pored vlastitog života. Život nije ono što se vidi ili što se čuje, život je nevidljiv i bez glasa. Život je itekako vidljiv i govori mnogo, samo čovjek nema prijemnika za tu frekvenciju. Isusove riječi da ljudi oči imaju a ne vide, uši imaju a ne čuju su potpuno istinite. Čovjek razmišlja očima i ušima, a to je kobno po njega i kobno je za sam život. Prve riječi Isusa Nazarećanina koje su govorile nešto o njemu su riječi kojima on nagovještava dolazak kraljevstva Božjeg. Riječ njegova kaže:”A on im reče: I drugim gradovima moram donijeti radosnu vijest o kraljevstvu Božjem jer sam za to poslan.” Ovo je odgovor, a mi ćemo ga ukomponovati sa njegovim pitanjem koje glasi:”Zašto se Isus Nazarećanin pojavio na svijetu?” Mi možemo sada dati jedan tipično školski odgovor s obzirom da poznajemo Isusovu riječ o sebi. Isus Nazarećanin došao je na svijet prvenstveno da objavi radosnu vijest, i time obraduje one kojima je propovijedao tu radosnu vijest. Prve njegove javno upućene riječi su ove:”Obratite se jer je blizu kraljevstvo Božje.” Ovaj prethodni školski odgovor je upotpunjen sa znanjem ovih prvih njegovih riječi. Isus je dao mnogo usporedaba o kraljevstvu Božjem (mogu vam reći da se tu radi o jednom obliku društvenog uređenja koje je načinjeno po mjeri čovjeka), jedna od njih je i ta da se neće morati misliti u što će se obući ili što će se jesti, jer će to sve riješiti kraljevstvo Božje kad dođe. Ljudi će živjeti kao ptice nebeske bez brige. Ovdje problem nije kraljevstvo Božje, ovdje je problem jedna riječ koja izgleda bezazleno ali je izazvala mnogo nevolja ljudskom biću. To je riječ “blizu”. Što znači riječ “blizu”? Što znači riječ blizu uveliko ovisi o onome tko je izgovori. Na primjer, uzmimo ovu biblijsku riječ:”Za Boga je tisuću godina kao jedan dan.” Dakle, ako Bog kaže, ili poručuje,”blizu je”, nitko ne može dokučiti koliko je to vremena jer je za Boga jedan sat točno 41,6 godina. Važno je napomenuti da ni sam Isus nije znao kad će doci kraljevstvo Božje, niti je to mogao itko drugi znati. To je znao samo Bog. Možemo slobodno reći da nitko ne zna kad će ono doći. Prema Božjoj mjeri vremena, sad tek sviće treći dan. Nešto mi poznato to “treći dan.” Isus nije znao kad će doći, ali je predpostavio da će to biti ubrzo, za maksimum par godina. Naravno, učenici su mu povjerovali, i ta istina je odredila njihovo djelovanje. Znači da su došli do zaključka, u skladu sa tom istinom, da će brzo doći kraljevstvo Božje koje će riješiti sve njihove potrebe, te oni nemaju potrebe tražiti bilo kakav posao ili planirati nešto u tom pravcu. Bitno je bilo organizovati se tako da se zadovolje osnovne potrebe u periodu kratkotrajnog čekanja tog obećanog dolaska kraljevstva Božjeg. Nakon Isusove smrti oni su kratko i propovijedali Isusovu riječ, ali su brzo protjerani tako da su se smjestili u jedno mjesto gdje su nastavili širiti vijesti i istine. Što će učiniti jedan čovjek koji je stopostotno ubijeđen da će za , recimo šest mjeseci, doći kraj svijeta? A što će učiniti njih više ako žive u jednom mjestu? Apostoli, Isusovi učenici, su uvjerili ljude da je pitanje časa kad će kraljevstvo Božje doći na zemlju, i da će ono obezbijediti sve njihove potrebe, jer zna Bog što njima treba. Ljudi su povjerovali, što znači da su njihove riječi prihvatili za istinu, i ta istina je odredila njihovo mišljenje i djelovanje. Kraljevstvo Božje će brzo doći, znači, ne trebamo ništa raditi, samo ga trebamo dočekati. Treba nam samo hrana i piće. Kako ćemo to riješiti? Pa lijepo, prodavat ćemo što imamo i od toga živjeti dok ne dođe to Kraljevstvo Božje na zemlju i riješi sve naše potrebe i probleme. Ulazimo u veliku milost i „veri smo hepi“. I hajdemo, jedna „slika“ za uspomenu i za buduće naraštaje. I mi, dakle, vidimo sada tu sliku zabilježenu navedenim riječima. Super je, za pet. Ali nije ovo bajka, nego život pun plutajućih mina koje ubijaju i sakate gore i češće nego ove mine položene na ovom našem širem području. Da ne bismo sada zvali ekonomiste, sociologe i psihologe da nam u detalje razrade ono što slijedi toj veseloj zajednici, ja ću to malo onako površno dočarati uz malu pomoć vaše imaginacije. Mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Fantastičan, lijep, omamljujuće privlačan prikaz sklada koji je savršeno načinjen lijepak za miševe. Možda vam to, zbog vremenske daljine, ne dočarava pravu sliku zbivanja pa onda to trebamo malo vremenski približiti nama. Recimo, dođe u naše mjesto dvanaestak mladića sa nekom pričom sa kojom se do sada nismo sretali. Nema smrti, uskrsnuće mrtvih, ljubav, zajedništvo, kraljevstvo Božje, Bog koji nas toliko voli da je ubio svog jedinog sina da bi nama bilo bolje, pakao za nevaljale, nećete morati brinuti se za jelo i odijelo i niz sličnih riječi provučeno je kroz našu glavu. Ne zna se koja je privlačnija i mi povjerujemo u to. Zaključimo da ne trebamo raditi ništa, nego samo prodavati što imamo i od toga živjeti dok ne dođe obećano kraljevstvo. I mi počnemo prodavati svu svoju imovinu i davati te novce tim nepoznatim mladićima. Jelo se i pilo se, a račun se nije polagao. Jesmo li mi normalni? Jesmo li mi normalni kada prodajemo svu svoju imovinu i novce odnosimo pred noge tim mladićima koje nikad prije nismo vidjeli? A ako tko slaže cijenu prodanog, zna se, Duh Sveti trenutno ubija. Ja mislim da mi, kada bi to učinili, ne bismo bili normalni. Da li su bili normalni ti ljudi koji su prodavali svoju imovinu i novce odnosili pred noge tim mladićima? Jedan mi zaključak sad “pade na um”, a to je da je možda kršćanstvo nastalo kao posljedica djelovanja dobro uigrane, internacionalne bande koja je operisala jednim dijelom rimskog carstva. Što znači da su sveti Petar i sveti Pavao bili vođe te prevarantske bande. I naravno da će dušebrižnici ustvrditi da mi je sam sotona poslao takav zaključak kako bih vas obmanuo, a njih uveo u sumnju. Da ne bih obmanuo vas, njih, a ni sebe onda je najbolje da se kaže kako je to samo jedna od mogućnosti koja se isto tako mogla odigrati. Recimo da taj zaključak nije istinit radi daljne analize. Na scenu bi sada trebali da stupe ekonomisti i sociolozi da nam objasne koliko dugo ta zajednica može da opstane sa tim načinom prikupljanja sredstava za opću potrošnju. Većinom su novi vjernici bili siromašniji slojevi, što znači da ta zajednica nije imala dug vijek trajanja. Jasno je da će doći do zaustavljanja širenja te zajednice, jer nisu svi masovno prihvaćali tu novu nauku. Laganim zaustavljanjem širenja te zajednice došlo je i do laganog umanjenja pristizanja novca pred noge apostola. Broj vjernika isti, a novaca sve manje. Oni nisu radili i zarađivali, oni su samo prodavali i od toga živjeli. E sad nam treba psiholog da nam dočara ono što će se početi odigravati u psihama vjernika kada shvate da novaca nestaje a kraljevstva Božjeg nigdje. Kako se budu smanjivale količine novca, tako će se i smanjivati obroci hrane. Kako se budu smanjivali obroci hrane, tako će neizbježno doći do diskriminacije medju njima. Počet će da rade veze i protekcije. To dalje znači da će doći do nezadovoljstva, trvenja i optužbi. To znači da apostoli na čelu sa svetim Petrom moraju dati petama vjetra. Ljudi će početi sumnjati, a ostali su bez igdje ičega, što znači da Isusovi učenici i Božje sluge moraju na vrijeme da napuste tu sredinu, prije nego što Duh Sveti prijeđe na stranu lokalnih vjernika. Upravo je tako i bilo, evo svjedočanstva:

U ono vrijeme, kako je rastao broj učenika,

počeše mrmljati Helenisti na Hebreje

da se njihove udovice Zapostavljaju u

svakidašnjoj pomoći. Tada dvanaestorica

dozvaše k sebi učenike te rekoše:“Nije

pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da

služimo za stolovima. Radije pronađite braćo,

među sobom sedam ljudi na dobrom glasu,

punih duha i mudrosti, pa ćemo njih postaviti

nad tim poslom, a mi ćemo se potpuno posvetiti

molitvi i službi propovijedanja.

                                                                                         (Dj 6, 1-4)

               Prvo je počela nacionalna diskriminacija po kojoj su Jevreji vrsitelji diskriminacije, a Grci žrtve te diskriminacije. A zbog čega je došlo ono čega bilo nije? Svi su bili jedno srce i jedna duša, zašto to više nisu? Nestaje novaca, a grčke udovice su najslabiji činioci te zajednice, te su one prve počele da osjećaju ono što ide na sve njih. Ne na apostole , naravno. Kad su apostoli uočili da se jedno srce i jedna duša cijepaju na sastavne dijelove i da milost napušta zajednicu, morali su napustiti tu zajednicu. Najbolje im je bilo da izmisle neko uvjerljivo objašnjenje za svoj odlazak. Objavili su da oni ne mogu više služiti oko stolova i oko gozbe jer moraju ići dalje propovijedati. Najbolji mogući izgovor. Nisu mislili o Božjoj riječi dok nisu počeli problemi, nego kad su nailazile nedaće oni su se sjetili Božje riječi i odlučili da moraju ići dalje. Vjernici su im povjerovali kao i sve drugo. Apostoli su otišli, a vjernici su ostali da se suoče sa onim što ide na njih. Novaca je sve manje, hrane sve manje, a sva se imovina rasprodala. Što će se početi zbivati? Moguće je da dođe do svađe, moguće je da dođe do sukoba, moguće je da dođe do sumnje i do tko zna čega još. Oni su prevareni, to je činjenica, ako nisu prevareni, onda se može reći da su zasigurno prevareni u načinu organizovanja života te zajednice. Imali su pravo da vjeruju u što žele, to je sloboda čovjeka, ali mogli su da vjeruju i bez prodavanja imanja i stavljanja tih novaca pred noge apostolima. Prodavanje imanja i stavljanje novaca pred noge apostolima, bila je odredba apostola. Ne bi vjernici to činili sami od sebe da to nisu odredili apostoli. Osim toga, da to nije ni bila ideja apostola, samim prihvaćanjem tog načina oni su to proglasili kao nešto veoma poželjno. Ali što je tu problem? Pa priznati zabludu. Samo veliki umovi kojima je istina iznad osobnosti, mogu da priznaju da su bili u zabludi. Oni koji sebe doživljavaju kao sunce oko kojeg se sve okreće, zasigurno će radije umrijeti nego priznati da su možda bili u zabludi. Zasigurno je došlo do podrugivanja onih koji nisu povjerovali u riječi apostolske, što je za posljedicu imalo jos čvršće vjerovanje u to u što su povjerovali. Tko će mirno priznati da je ispao budala koju je vlastito siromaštvo uma dovelo do ruba egzistencije? Ti vjernici nisu smjeli ni pred vlastitom savješću priznati da su teško pogriješili, jer su osjećali mogućnost napada savjesti na sebe, zbog tog što su učinili sa sobom. No, ne može se čovjek tek tako sakriti, što znači da je došlo do pojave nesvjesnih autodestruktivnih impulsa. Ti impulsi, ma koliko bili loši, olakšali su podnošenje patnje. Zadovoljenjem autodestruktivnih impulsa čovjek, koji ih ima, osjeća zadovoljstvo i postaje “uravnotežen”. Ali “uravnotežavanje” sebe raznoraznim oblicima autodestrukcije je bolest koja uspijeva da učini čovjeka zadovoljnim određeni vremenski period. Sve u svemu, vjernicima nije bilo prihvatljivo da priznaju vlastitu odgovornost za tragediju u koju ulaze, jer bi priznanjem samo povećali tu tragediju koja bi mogla u tom slučaju izazvati najjače autodestruktivne impulse koji imaju snagu da izazovu samoubojstvo. Oni su se našli u veoma teškoj poziciji i nagovarati ih da priznaju mogućnost zablude, u takvom stanju, je nehumano i kažnjivo kao poticanje na samoubojstvo. Oni su morali nastaviti vjerovati, bez obzira na to što je upravo to vjerovanje uzrok njihovog teškog stanja. Nema novaca, nema hrane, nema se imanja, što sad slijedi? No, nisu problem vjernici, oni su birali i izabrali, ali njihova djeca nisu birala ništa, a našla su se u katastrofalnom stanju. Moraju da nahrane sebe i svoju djecu, ali kako, na koji način? Što su mogli da učine sa sobom? Pa mogli su da izaberu između pljačke, prosjačenja, prostitucije, sluganstva ili ropstva, rada na galijama ili tko zna čega još. I tako se završi priča o mnoštvu vjernika koji su jednom bili jedno srce i jedna duša. Ne tražim da vjerujete da je ovo istina, jer je vjerovanje odlika čovjeka koji je zastao u svom razvitku. A razmišljanje i spoznavanje je odlika čovjeka koji se razvija. Kad bi Bog rekao:”Evo ti sva dosadasnja istina i stavi je ljudima na sto neka je znaju”,  ja to ne bih prihvatio jer to ne bi unaprijedilo čovjeka. Vi biste povjerovali u tu istinu i što bi se desilo? Ništa! Doći će nova zbivanja koja će imati svoju istinu, istinu koja neće biti lako dokučiva. I ako ste vi naviknuli vjerovati , vi tu istinu nećete otkriti i opet ćete upasti u nevolje. Naučiti razmišljati i spoznavati je ono što je bitnije od svih dosadašnjih istina. U prvoj zajednici odigrao se zločin, ubijeni su čovjek i žena. Razlog za njihovu smrt je optužba da su slagali cijenu prodanog zemljišta. Porote nije bilo, sudac je nepoznat, počinitelj ubojstva još nije otkriven, oruđe kojim je izvršeno ubojstvo nikad nije pronađeno, očevid i autopsija nisu obavljeni, gdje su završili novci, i to se ne zna, motiv neotkriven. Tko je ubojica i je li imao pomoćnike? Odgovor na ovo pitanje, istinski odgovor, može promijeniti postojeću sliku koja može da bude moćnija od same istine. U zapečaćene flaše voda i zrak ne ulaze, a ni istina u zapečaćene umove. Kako se vrši zapečaćivanje ljudskih umova? Kad saznate tko to radi, znat ćete i kako to radi. Zločin nad prvom zajednicom i bijeg počinitelja svjedoči o još jednom zločinu koji se u biti odigrao prvi, a to je zločin nad Isusovom riječju. Prvo da vidimo prvi prikaz zločina nad Isusovom riječju, a te prve riječi su ove:                           

Tu dvanaestoricu posla Isus i naredi im:“Ne idite k

poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad!

Nego idite radije k izgubljenim ovcama doma

Izraelova. Na svom putu navješćujte:“Blizu je

kraljevstvo nebesko. Liječite bolesnike, uskrsujte

mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove!

Badava ste primili, badava i dajte! Ne pribavljajte sebi

u pojase ni zlatnog ni srebrenog, ni bakrenog novca;

ni putne torbe, ni dvaju haljina, ni obuće, ni štapa, jer

radnik zaslužuje uzdržavanje! U koji god grad ili selo

uđete, ispitajte ima li tu tko dostojan, te ostanite kod

njega dok ne pođete dalje! Ulazeći u kuću, zaželite joj

mir! Bude li kuća dostojna, neka na nju siđe vaš mir;

ne bude li dostojna, neka se mir vrati vama. Ako vas

gdje ne prime, ili ne poslušaju vaših riječi, izađite iz te

kuće ili grada i otresite prah sa svojih nogu. Zaista,

kažem vam, na Sudnji dan lakše će biti Sodomi

i Gomori nego onom gradu!

                                                             ( Mt 10, 3-15)

      Da li su učenici organizacijom prve zajednice počinili zločin nad Isusovom odredbom, nad njegovom riječju? Gdje je Isus pomenuo prodaju imanja i stavljanje novaca pred noge njegovim učenicima? Upoznati smo nad zločinom nad Isusom, no da li smo upoznati sa zločinom nad Isusovoim riječima? Jedni su izvršili zločin nad Isusom, drugi su izvršili zločin nad Isusovom riječju, što je veći zločin? Pa sam je Isus dao svoj život za svoju riječ, što znači da je zločin nad njegovom riječju veći od zločina nad njim samim. A to u biti i jest tako. Zločin nad njegovom riječju je majka mnogih drugih zločina koji su se desili na bazi tog zločina. Trebate li vjerovati u to? Ne, laž je što napisah. Istina je što napisah. Dakle, istina il’ laž, pitanje je sad.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •