Posljednja molitva

Posljednja molitva

Traži se da se vjeruje, da se vjeruje u istinu. Da li smo dužni da vjerujrmo u istinu? Da li je zdravo vjerovati u istinu ako znamo da nemamo mjere istine i da nas neistina može teško oboliti? Ne, nismo dužni da vjerujemo, dužni smo da znamo, da spoznavamo istinu. Vjerovati u neutvrđenu istinu koja određuje život je siguran put ka oboljenju. Trebmo li vjerovati u evanđeoske isine? Ne, ali ih ne trebamo odbaciti, trebamo ih spoznati, trebamo ih prosijati tako da odvojimo laž od istine. Naravno, onoliko koliko smo moćni da to izvedemo. Čovjekova duša ili bit vape za istinom, a istina vapi za čovjekom. Ne mogu se dotaći, ne mogu isčupati jedno drugo iz gliba od laži. Evanđeoske istine se nalaze u glibu od laži, a te laži drže nas u glibu skupa sa istinom. Nas drže, ili dio nas, jer ako su noge u glibu i tijelo je u glibu iako nije u glibu. To je mjera jedinstva. Ako imamo 100 evanđeoskih istina i onda otkrijemo da je jedna od tih sto laži čista laž, onda smo spoznali da evanđeoske istine nisu imune na laž. Ako imamo jednu laž predstavljenu kao istinu, koliko ih još imamo? Hožemo li vjerovati da su one ostale istine ili ćemo ih preispitati? Ako ih ne preispitamo onda mi ne volimo istinu jer da je  volimo mi bismo je tražili i očistili od laži. Tako možemo zaključiti da oni koji vjeruju ne vole istinu. Može se reći da su oni neprijatelji istine jer svojim vjerovanjem oni je skrivaju i guše. Evo vam sad na prikaz jedna evanđeoska istina pa je možemo skupa preispitati:

Dođu u zaselak imenom Getsemani,

i reče Isus svojim učenicima:

“Sjedite ovdje dok se ja pomolim!“

I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana.

Zapade u strah i tjeskobu te im reče:

“Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite

ovdje i bdijte!“ Ode malo dalje, pade na

zemlju te je molio da ga mimoiđe, ako je

moguće, taj čas. Govorio je:’Abba, Oče!

Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od

mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako

ti hoćeš!’ Vrati se, nađe ih gdje spavaju,

te reče Petru:“Šimune, ti spavaš! Nisi mogao

bdjeti ni jedan sat! Bdijte i molite, da ne

padnete u napast! Duh je spreman ali je tijelo

slabo.“ Ponovno se udalji i pomoli izgovarajući

istu molitvu. Kad se opet vrati, nađe ih gdje

spavaju, jer im bijahu otežale oči. Nisu znali

što bi mu odgovorili. Vrati se i treći put te im

reče:“Još spavate i počivate?! Dosta je! Došao

je čas! Ustanite! Hajdemo! Evo izdajnik je moj

sasvim blizu.“ I dok je on još govorio, dođe

Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim svjetina

naoružana mačevima i toljagama koju su poslali

glavari svećenički, književnici i starješine. Izdajnik

njegov bijaše s njima ugovorio znak:’ Koga poljubim

taj je. Njega držite i odvedite oprezno.“ I kako dođe,

odmah mu pristupi i reče:“Rabbi!“ – pa ga poljubi

. Oni digoše ruke na nj i uhvatiše ga.

                                                                                         (Mk 14, 32-48)

 

Ova evanđeoska istina nam govori o posljednjoj Isusovoj molitvi. Da li je ova evanđeoska istina laž ili je istina? Da budemo precizniji, da li je istina da je Isus išao na osamu i tri puta molio? Da li je istina da je svaki put molio isto? Da li su izgovorene riječi istinite, to jest, da li je Isus baš tako molio? Evanđelje kaže da je to sve istina, da li ono laže? Možemo li vjerovati u priče čovjeka koga smo uhvatili u laži? I to ne jednoj laži, sjetimo se samo prikaza Isusova rođenja. Evanđelje, iza kojeg stoje ljudi, svjedoči da su svi spavali, ako su svi spavali, tko je mogao čuti riječi Isusove molitve? I tko je mogao posvjedočiti da je on nju ponavljao i da je išao triput moliti? Svi spavaju samo je Isus budan, i samo on zna koliko je puta molio i što je točno molio. Isusa su odmah nakon molitve uhapsili tako da on nije nikome rekao što je molio i koliko je molio.  Dakle, nitko nije mogao znati što je Isus radio kad se odvojio od usnulih pratilaca. A to znači da je evanđeoska istina o posljednjoj molitvi čista laž. Što nam ova istina govori? Ovaj tračak istine nam jasno govori da među evanđeoskim istinama ima laži koje skrivaju i izobličuju istinu. Naša dužnost nije da ga odbacimo, nego da ga preispitamo. Ako bismo ga odbacili, tada bi odbacili i istinu koja je sadržana u njemu. A to bi bilo takođe štetno baš kao i prihvatanje svega za istinu. Osim toga, kako se može znati što je Juda dogovorio sa pratnjom, to u vezi izdajničkog poljubca?

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •