Poslanstvo

  Poslanstvo

U Početku bijaše riječ, i riječ bijaše kod Boga, i riječ krenu kao izvor voda do ušća svoga. Na izvoru voda bistra, osvježavajuće hladna, zdrava i čista. I tako voda davno sa izvora svoga krenu, u rijeku moćnu ona se pretvori što moćnom silom podržana, put svoj nađe kroz planine silne i pješčane sprude. Dugim putem ona prolaziše na svom  putu u okean ljudskog roda. I ta voda, što što davno poteče u nama svima, ušće svoje nađe. Na tom putu kroz stoljeća mnoga, ona se u čašu slije, i rekoše da se iz nje pije. Piti il’ ne piti, pitanje je sad? Svi znamo kakva je voda na izvoru, svi znamo kakva je voda na ušću njenu. Na izvoru svaka je voda voda, a da li je na ušću voda voda? Od izvora pa do ušća voda prolazi koritom svojim, i to korito ostavlja u vodi traga svoga, a o ljudskim činiocima da i ne govorimo. Tako se dešava onečišćavanje vode koja u određenom dijelu svoga toka prestaje biti čista, bistra i osvježavajuće ugodna. Tad voda postaje tekućina u kojoj ima vode, ali ima i primjesa koje mogu da budu štetne za zdravlje, a i za sam život. Davno je voda krenula sa svog izvora i krenula put nas, da li se ona na tom svom putu zaprljala? Da li ćemo piti tu vodu, i da li ćemo dati djeci da piju tu istu vodu? Prije nego što odgovorimo sami sebi, trebamo znati da smo upozoreni na mogućnost zagađivanja vode. I još moramo znati da je ta voda u biti voda života, voda koja određuje sam život. Ako je voda zatrovana i mi ćemo biti otrovani i živjet ćemo zagađenim životom i bit ćemo bolesna i od svog bitka udaljena bića. Ne treba nam mnogo pameti da shvatimo da je ovaj svijet otrovan, i to otrovan vodom života. Voda života je zadržala svoju moć, ali štetna svojstva u njoj koriste tu moć da bi sebe ukorijenile u ljudsko biće. I ponovno ne treba mnogo pameti da se shvati da je nužno, da je krajnji čas, da se izvrši destilacija vode koja jedina može izazvati ozdravljenje. Voda sa izvora života je otrovana, stoljećima su u nju dodavali štetne sastojke koji su se gomilali i stvorili pravi, po dušu smrtonosan otrov. Svi pokušaji ozdravljavanja propadaju jer problem je u vodi života. Kako se ona zagadila pitanje je sad? Evo jednog načina i jednog trovača:

Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika

nismo poslali, a da Šejtan nije, kad bi on što kazivao

u kazivanje njegovo nešto ubacio. Alah bi ono što bi

Šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječ svoju učvrstio.

Kuran 22, 52

Ovdje imamo prikaz puta vode od Boga do ljudi. Voda od Boga ulazi u poslanika, prolazi kroz njega i izlazi kroz njegova usta. Od njegovih usta do uha ljudi, a zatim od ljudi do ljudi. Na kojem dijelu tog vodenog toka Šejtan ubaciva otrov u vodu? Što znači „ubaciti u kazivanje“? Nijedan poslanik nije stopostotno siguran tok jer taj tok je ipak čovjek. A to znači da voda prolazi kroz jedan nevidljivi svijet u kome se nalaze mnoga negativna postojanja koja mogu „začiniti“ vodu tako da ona daje njima snagu. Pohlepa, vlast, strah, seksualni nagon, i još mnogo drugih pojava je tu prisutno. Dakle, ne radi se samo o Šejtanu nego i o nekim „ljudskim“ faktorima. Prva rečenica u navedenom tekstu je istinita, a druga nije istinita jer je ubačena da bi prekrila istinu prve rečenice. A da je ovo istina, potvrđuje i stav onih koji piju ovu vodu.  Njihov stav prema kazivanju poslanika Isusa Nazarećanina je očit dokaz pomenute istine. Ne vjeruju u riječi njegova poslanstva jer smatraju da su one zagađene Šejtanovim začinima. Mnoge Mojsijeve odredbe Isus je odbacio kao štetne, a Mojsije je bio Božji poslanik kao i Isus. To nam jasno kaže da je Mojsije vodu zagadio „sobom“, nekim svojim nazorima na život, ili zbog tvrdoće narodnog srca kao što je slučaj sa otpuštanjem žena. Dakle,  vodu može da otruje sam Šejtan, ali i sam poslanik usljed svog neshvatanja životnih procesa. Teško je razlučiti što je ubacio Šejtan a što poslanik svojim neshvaćanjem života, to jest, nesvjesno. Evo slijedećeg prikaza zagađivanja vode, ili trovanja vode:

Neka se svatko pokorava višim vlastima,

jer nema vlasti osim od Boga. I one koje

postoje od Boga su uspostavljene. Zato

onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se

odredbi Božjoj. A oni koji se protive,

navući će sami na se osudu.

( Rim 13, 1-2)

Sluge budite pokorni svojim gospodarima

sa svim dužnim poštovanjem, ne samo dobrima

i blagima nego i onima koji su mučne ćudi.

Ako tko, jer je svjestan Boga (koji ovo traži),

trpi nepravedno i strpljivo podnosi patnje, to

je (Bogu) ugodno. Kakva je, naime, slava u

tome ako ćete krivi strpljivo podnositi udarce?

Ali ako ćete strpljivo podnositi trpeći što

dobro činite, to je ugodno kod Boga.

( Pet I 2, 18-19 )

Prva izjava je djelo svetog Pavla, a druga je izjava svetog Petra, jednog od Isusovih ashaba. Ovo je čista laž, i čisti otrov koji je dodan u vodu života. Jedna laž može neutralisati sto istina, trun otrova može otrovati cijelo jelo. A ove riječi su upravo to, i posljedice su bile u skladu sa time. Dalje se u Bibliji pominje i ova rečenica:

 „Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva ruka pisara.“

( Jer 8, 8)

Nisu svi pisari trovali vodu, ali je prejasno da su neki trovali vodu, što znači da postoji mogućnost trovanja vode od strane pisara. Prolazeći kroz povjest na putu ka nama voda se nakupila ljudskih predaja koje su dodatno zatrovale vodu. Sam Isus je ukazao na tu trovačku pojavu koja je otrovala prave odredbe. On je pokušao da očisti tu vodu, ali mu nije uspjelo.  Od uha do usta dug je put, put koji vodi kroz nevidljivi svijet ljudske psihe pune snaga koje su svjesne moći koja im prolazi „ispod nosa“. Kažu čuvari čistoće vode da je kuranska voda čista, a ja kažem da nije čista. U toj vodi se nalazi jedan opasan sastojak koji je koštao ljudski rod mnogo patnje, što znači da je ta voda otrovana. U toj vodi postoje riječi koje jasno dopuštaju robovlasništvo i vlasništvo čovjeka nad drugim čovjekom. Ako dopuštenje robovlasništva nije otrov, onda ja nemam pojma o otrovima. Robovlasništvo je čisti otrov u vodi života, a ta istina otkriva drugu istinu, a to je da voda, kuranska voda nije imuna na otrove. A ta istina otkriva drugu istinu koja kaže da su samoproglašeni čuvari čistoće kuranske vode u biti čuvari otrova i samim tim su neprijatelji ljudskog bića. A ta istina otkriva istinu koja kaže da će se prilikom destilacije vode vršiti i destilacija ljudi. A što je sudnji dan nego destilacija vode i ljudi. Dakle, dobro došli u Pobrinu destilariju.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •