Pismo rimskom janičaru

PISMO RIMSKOM JANIČARU

 Selam alejka rimski janičaru, mir i milost Allahova neka te pronađu i neka spasu tvoju izgubljenu dušu što za spasom i milošću žudi. A čija je duša izgubljena ako nije onog što je čvrsto siguran da je spašen? Ali ne boj se iako je bezumlje tvoje duše ogromno, ipak nije veće od Allahove milosti. Njegova je milost velika, ali može biti i veća, znam to i zato činim sve da bi ona bila što veća. Sve moje nade su položene u veličinu njegove milosti, sve sam stavio na njegovu milost i nadam se dobitku, velikom dobitku, tako da mogu da ga podijelim i svima onima koji su sve svoje stavili na tvoju nauku. Oni gube, kao i ti što gubiš, ali oni još mogu da se promijene i shvate tko gubi, a ti, ti gubiš. Prvo ćeš da izgubiš kako bi shvatio da si izgubio, a onda ćeš da dobiješ jer postoje ljudi koji nisu kao ti, oni dijele. Znaš li janičaru kakva je razlika između tebe i čovjeka? Ne znaš, ti to ne možeš znati jer kad bi znao možda bi čovjek postao. Razlika između tebe i čovjeka je u tome što ti imaš samo jedno srce a čovjek ih ima tisuću iljada. Imaš samo jedno srce i ono kuca samo za tebe. Čovjek kad vidi da netko nema srca, on sebi kaže da on mora da ima srce za njega. A ti, pa ti,kad bolje promislim, i nemaš srca. Oni su ti ga uzeli, „Ona“ ti ga je uzela. Ti si janičaru bio normalno ljudsko biće, onoliko normalno koliko se i drugi mogu smatrati normalnima. Oni su sabirali danak u krvi od naroda nad kojim su imali vlast, i kako je tvoj narod bio u njihovoj vlasti tako je palo na tebe da budeš danak u krvi. Odredili su da sudbina tvoja bude sudba janičara. Sultan rimski i njegove sluge uzimali su maloljetnu djecu od naroda nad kojim su vladali. Djecu su odgajali u skladu sa sobom, sebe su usađivali u njih i tako obezbijeđivali snagu koja ih je napuštala, i ujedno su putem njih živjeli. Kad je dijete janičar izraslo u fizički dovoljno snažna čovjeka, tad su ga slali da teroriše vlastiti narod ili neki drugi narod. Njegova je sudbina bila teška i sramotna za jednog čovjeka. Tlačiti i haračiti vlastiti narod ne želi nitko. Ali oni nisu znali istinu i zato su vršili destrukciju vlastitog naroda. Znam, ti ćeš reći da si ti slobodno izabrao svoje zvanje, da ne haračiš svoj narod i da ne vršiš destrukciju vlastitog naroda. Znam ja tvoje misli, njih nije teško odgonetnuti, ako znam misao tvog starješine  zar je teško znati tvoje misli? Kao prvo, maloljetnik nije sposoban da izvrši slobodan izbor prilikom biranja nekih stvari. Da li si ti svojom slobodnom voljom izvršio izbor, da li si bio sposoban da obaviš realnu procjenu onoga što biraš? Reći ćeš da te oni nisu otrgli iz majčina zagrljaja, da si ti sam želio da ideš sa njima, ti si imao želju jer je Bog u tvoj duh usadio tu želju. Bog je htjeo da ti budeš to što ti jesi, vaistinu? Zašto Bog nije u mene usadio želju da budem ono što si ti? Pa možda zato što Bog nema veze ni sa mojom ni sa tvojom željom. Iza moje neželje ne stoji nitko, ali stoji li itko iza tvoje želje? Odraslom se čovjeku može usaditi želja, a maloljetniku mnogo lakše. Ti nisi mogao izvršiti slobodan izbor jer nisi bio osposobljen za moć biranja, nisi bio dovoljno zreo. Ti si otet, i to je činjenica i to je istina. Sultan rimski ne otima kao što je to činio sultan stambolski, ne, oni su dva različita pola, i dva različita djelovanja, ali bit njihova djelovanja je ista. Destrukcija ljudskog bića. Janičar ko janičar, harači i destruira. Ti janičaru rimski, roda hrvatskoga, haračiš i destruiraš svoj vlastiti narod, vršiš destrukciju ljudskog bića, Bogu mio nisi. Bogu mio nisi, al’ nisi ni meni, pravo da ti kažem, miješaju mi se osjećanja. Tvoja djela čine me ljutim, a tvoja sudba, ona me žalosti i tjera da te pokušam shvatiti i opravdati ako je to ikako moguće. Moguće, sve je moguće samo ne na svaki način. Uzeli su te kao dijete i izvršili su nad tobom čin destrukcije, ne fizičke nego duhovne. Oni su osakatili tvoj um, a sakatiti može samo onaj koji je već osakaćen. Neosakaćen čovjek ne može vršiti ni psihičku ni fizičku destrukciju. Da bi čovjek mogao da vrši psihičku destrukciju on mora da bude psihički osakaćen. Psihičko sakaćenje čovjekova uma vrši se tako da se prekinu neki kontakti koji čovjekov um spajaju sa određenim psihičkim instancama koje se čovjeku nalaze na raspolaganju. Dakle, kao što imamo fizičko i psihičko zlostavljanje, tako imamo fizičko i psihičko sakaćenje. Istina je da postoji fizička i psihička destrukcija, što znači da imamo i žrtve fizičke i psihičke destrukcije. Kad sam ti rekao da vršiš destrukciju vlastitog naroda, mislio sam na psihičku destrukciju koju vršiš nad pojedincima koji sačinjavaju tvoj narod. Onaj tko uči laž suzbija istinu, a onaj tko suzbija istinu drži drugog u ropstvu. Istina oslobađa, a laž porobljava, onaj tko porobljava čini destrukciju. Onaj tko uči krivom putu gura čovjeka u propast. Kažeš da si ti u istini, hoćeš reći da si slobodan, da li si ti stvarno slobodno biće? Ne janičaru, ti nisi slobodno biće, ti si rob, ti si oruđe destrukcije. Jednom je onaj što je isti kao i ti rekao da će između glasa razuma i glasa srca poslušati glas svog biskupa, to jest, svog starješine. Je li ovo biće slobodno biće? Ono ima srce, ono ima razum, ali ga ne smije koristiti, ne smije se staviti u ruke vlastitog srca i vlastitog razuma jer je rob, jer je osakaćen. On ima, ali nema, ti si sakat janičaru. Fizički osakaćeno ljudsko biće može biti čovjek, kao i drugi, ali psihički osakaćeno biće veoma teško može biti čovjek. Tvoje ropstvo je lako dokazati, ali stupanj invaliditeta je malo teže dokučiti jer niste baš svi jednako osakaćeni. Ima ih koji su potpuno osakaćeni i to  trajno, a ima ih koji glume da su osakaćeni, strah ih njihov drži u invalidnosti. Strah njihov poznat samo njima, jer ne boje se svi od istoga. A ti, ti nisi trajno osakaćen, možda sam malo preoptimističan,ali ja nisam optimista, ne, ja čvrsto vjerujem u čovjekovu moć, što znači da čovjek može sve. Pa ako ga je Bog stvorio onda je on svemoćan i savršen. Točnije rečeno, Bog mu je dao mogućnost da bude svemoćan i savršen, on je samo treba ostvariti. A sebe ostvariti neće moći dokgod ga ti sakatiš. Tu je jedan od problema, ti stojiš na putu koji čovjeka vodi ka njegovom od Boga datom savršenstvu. Ti ga sprječavaš, ali kamo puste sreće da si ti jedina prepreka. Mnogo ih je. I ja sam zbog toga ljut na tebe. A moja je ljutnja mnogo porasla kad si se počeo petljati tamo gdje ti nije mjesto. Počeo si da se uplićeš u školu i da školsku djecu učiš nauci koja tebe određuje. Nekim stavovima svoje nauke želiš da osakatiš djecu. Nije dobro janičaru, haračlijo i destruktoru.

Prekinuo sam pisanje jer sam se naljutio radi nekih drugih obaveza, i evo krenuo sam da nastavim da ti pišem malo smiren i ko uinat uzeo sam jednu knjižicu koju ne mogu nikako da čitam duže od tri minute. Razljuti me, stvarno me razljuti ono što piše u njoj. Ne ljuti me to što piše u toj knjižici, niti to što ti vjeruješ u to, pravo da ti kažem, zaboli me što piše u njoj i što ti vjeruješ u to. Razljuti me činjenica da ti djecu učiš da vjeruju u to. Ti janičaru stvarno nisi normalan iako izgledaš kao normalan čovjek. Knjižica se zove ‘Krunica izvor snage’ , i moji roditelji su je dobili od nekog tvog kolege prilikom blagosivanja kuća. I neki me vrag naveo da zavirim u nju, i neželeći da je čitam otvorim neko sadržaj da pogledam. I tu pročitam jedan podnaslov ‘Borba protiv sila tame’, i nisam se mogao oduprijeti radoznalosti da vidim kako se vi to borite protiv sila tame. Pročitao sam prvih pet rečenica i onda sam osjetio nadolazak nekog agresiviteta te sam je brzo zatvorio i pustio neku cajku da mi pjeva i tako otjera nečastivog duha od mene. Naime, neki tvoj ideolog, komesar, tko će ga znati što je, govori o tami  koja se spustila na zemlju i tu tamu su izazvali komunisti koji se bore protiv Boga i religije. To su istočni tamotvorci, a zapadni tamotvorci su radikalni humanisti koji su zbacili Boga i postavili na tron čovjeka. I taj tvoj komesar tvrdi da se na zemlju spustila tama, gusta tama i da ona traje već 200 godina.  Po onom što ja vidim sad,  vi ste srušili istočne tamotvorce, srušili ste komunizam. Da znate razlikovati slano od slatkog znali bi  razlikovati i komunizam od onog što ste srušili. Neka ste ga srušili, neka ga dole, ali baš me zanima kako ćete srušiti radikalni humanizam zapadne evrope. Po nekoj mojoj procjeni tvoj komesar tvrdi da se nekako od vremena francuske revolucije počelo brzo smrkavati, što znači da je do vremena francuske revolucije nad evropom bilo svjetlo. Hoćete li djecu učiti tome? Do francuske revolucije 80% francuske zemlje je bilo u vlasništvu sultana rimskoga. A na svakih 100 Francuza je bio jedan janičar.  I to vrijeme je bilo doba najvećeg svjetla što ga je francuska u svom postojanju ostvarila. A vi janičari ste stvarno maniti, a maniti ste jer ste neumjerni, svojom neumjerenošću upropastili ste Francuze. Toliko ste pojačali svjetlo da su Francuzi oslijepili od jačine svjetla. A možda nisu oslijepili odjednom nego su malo duže živjeli pod malo jačim svjetlom. I tako oslijepljeni udarili su na svoje lučonoše i mnoge ih pobili i protjerali što je rezultiralo tamom. I još tvoj komesar kaže da takve tame nije bilo od Isusovog vremena. Kad sam se smirio, otvorio sam ponovno istu stranicu i nabzinu pročitao dvije slijedeće rečenice i brzo je zatvorio. No, ono što sam pročitao nije me razljutilo, za divno čudo. Komesar tvoj osakaćeni kaže da se tama spustila sa Isusovim uhićenjem. Ovaj put je bio u pravu, ono što je bilo prije Isusova uhićenja  nije bilo svjetlo, nego tama, ali ono što je nastalo, odnosno, ono što je počelo nastajati njegovim uhićenjem vremenom se razvilo u takvu tamu da se ono prije može nazvati podnevnim svjetlom. Isusovim uhićenjem ste počeli nastajati vi, nositelji tame najtamnije. Jesi li ti svjestan ičega ? Pa tvoj komesar humanizam naziva  vremenom tame, što znači da je ono što je bilo prije bilo vrijeme svjetla. On vrijeme lomača i vrijeme spaljivanja živih ljudi  naziva vremenom svjetla, pa možemo reći da je bilo vrijeme svjetla jer je bilo mnogo lomača i bile su velike, čak su se vidjele sa mjeseca. Daj ti meni reci da se vi niste udružili u neki zločinački poduhvat? Vi jeste sakati, ali inteligencija vam nije odsječena. A i ja se našo svakom loncu biti poklopac pa i ovom tvom komesaru što se bori protiv tame i onih što pjevaju ‘Imam kapu sa tri roga i borim se protiv Boga’. Sve je to manito.

Znaš li ti janičaru haračlijo što mene zanima, čemu ti učiš djecu, čemu ih ti možeš naučiti?Pa ti si manit, kako ti možeš nekog nešto naučiti? Što djeca mogu naučiti od tebe, ajde reci mi? Naučit ćeš ih istini, super, samo istina ima moć da oslobađa, da donosi slobodu. Znači ako čovjek hoće da bude slobodan, dovoljno je da sluša tebe i povjeruje tebi i odmah je slobodan, odmah dolazi u zaštitu moći Kristova križa, i isto odmah biva naoružan najjačim oružjem, molitvom. Lijepo je to ukombinovano, samo nema od toga ništa, to je sve šuplja priča. Vi se istinom borite za slobodu, ma nemoj, vi ste u povjesti, kao i danas, samo sposobni da oslobađate čovjeka njegova imetka ili dijela njegova imetka. Da li si se ikad zapitao da li je istina ono što mi je u desnici? Možda si se i zapitao ali nisi pokušao da odgovoriš sebi jer si se bojao, i sama pomisao da sve nije onako kako su ti rekli u tebi izaziva strah. A kako biće ne voli strah, tako i u tvojoj svijesti nestaju pitanja koja izazivaju strah. Ti si uvjeren da je istina ono što ti misliš i što govoriš, pa nisi prvi niti jedini koji misli da je istina ono što on govori. Znam da su te učili da treba čvrsto vjerovati i ne sumnjati u ono što oni govore, znam i to da i ti djecu učiš isto tome. Neka sumnjaju u sve samo neka ne sumnjaju u ono što ti govoriš. Pa i Isus je išao na vjeronauk i učili su ga istini, ali on nije povjerovao svojim učiteljima istine, on je posumnjao u ispravnost njihove besjede. On se zapitao da li je istina sve što oni govore, i otkrio je da nije istina. On je imao mnogo vršnjaka koji su išli sa njim na vjeronauk, drugi su vjerovali u ono što im se govori, ali on nije njima vjerovao. Postoji li netko kome ti nisi vjerovao? O da, vjerovatno su to bili komunisti. Ti janičaru nisi slobodno biće, pa ako ti nisi sposoban osloboditi sebe, kako ćeš osloboditi drugoga?

                          Slijedeće čemu ti učiš ljude i djecu jest ljubav. Nemam riječi protiv tvog izbora da učiš o istini i ljubavi, samo kad ne znaš što je istina, da li znaš što je ljubav? Znaš, čim učiš ljubavi sigurno znaš, mašala janičaru, blago onima koji ne znaju što je ljubav jer imaju tebe da ih poučiš. Isus je bio veliki zagovornik ljubavi, volio je sve osim laži, licemjerja, mržnje i prijetio je onima koji zagovaraju mržnju, koji uče laž i koji su licmjerni. De ti meni haračlijo, što uzimaš novce a daješ ljubav, reci što je bilo od vremena Konstantina,  kad je sunce i svjetlost izašli nad Evropom, pa do vremena francuske revolucije? Vi ste tada bili najjači, vi učitelji ljubavi, znalci ljubavi i činitelji ljubavi? To znači da su europljani, bar ovi zapadni, bili u velikoj ljubavi, oni su živjeli u najvećoj ljubavi i imali su najveću pažnju i najveću zaštitu  vaše beskrajne ljubavi. I Hrvati su bili pod okriljem vaše neizmjerne ljubavi, samo što oni nisu znali prepoznati pravu ljubav. I za vrijeme Franje Tahija Hrvati su bili u velikoj ljubavi samo što im je đavo duše zaveo pa su ustali protiv  te ljubavi. A vi im niste tada htjeli pomoći, ta tko će pomoći od đavla zavedenim ljudima? Kad se to sve malo sabere i zaokruži nametne se zaključak sam od sebe, ti ne znaš što je to ljubav. Da znaš što je to ljubav nikada ne bi bio to što sada jesi, janičar i haračlija.Ti kažeš da je tvoja nauka nauka ljubavi što znači da tvoja nauka određuje  tebe, što dalje znači da si pun ljubavi kao šipak košpica. Mašala, mašala, kuku lele, kuku lele, izgorit će mi duša u paklu pisajući kontra tebe. Pa bolje da mi duša izgori u paklu nego živo tijelo na lomači. A da nije bilo toga radikalnog humanizma izgorio bih ja i vako i nako. Jebena je ta vaša ljubav, očas čovjek najebe od nje. A ne bojim se ja , nemam se čega bojati, jer je vaš učitelj Isus ovako rekao: „Čuli ste što je rečeno starima ‘Mrzi neprijatelja a ljubi prijatelja’, a ja vam kažem ‘Ljubite svoje neprijatelje i molite zaone koji vas progone’. I još je rekao da blagosivljate svoje mrzitelje i da nahranite svoje neprijatelje ako su gladni ili žedni. E sad ti meni janičaru vako kaži, i meni i djeci, za vrijeme ovoga rata jesi li ti molio za one koji su progonili tebe i stado tvoje, jesi li blagosivljao one koji su te mrzili, jesi li hranio neprijatelje svoje, i jesi li ih ljubio kako reče Isus? Sjećam se tog teškog vremena i tvog junačkog govora, sjećam se kao da je juče bilo, vako si govorio, ma što govorio, ričo ko ranjeni lav: „Oj Hrvati braćo mila teško je vrijeme došlo, teško preteško, ali ne bojte se težine vremena ni hordi što prijete, nego ga svojim junaštvom  učinite lakim. Nek junaštvo vaše učini lakim teške nedaće tako da ih mogu nositi i oni što za junaštvo nisu stasali. O Hrvati braćo mila teško je vrijeme, ali to je vrijeme slave koja otvara vrata vječnosti kroz koja mogu proći junaci slave provodeći za sobom narod svoj. Oj Hrvati braćo mila, teško je vrijeme, vrijeme kušnje koje kuša Hrvate u onom o čemu su učili u vrijeme lako. Na kušnji ste braćo mila, Bog vaš, tvorac vaš, kuša junaštvo vaše, hoće Bog da zna dali majka Hrvatica rađa junake ili sinje kukavice. Ovi dani, rijetki dani, dani su slave, danas smo na kušnji, danas smo ko jedan spremni dokazati Bogu i svijetu veličinu i moć hrvatskog naroda. Ne bojte se braćo neprijatelja koji prijete vašem životu, tijelu i vašoj imovini, nego se bojte neprijatelja koji na vas vreba iz tame, i koji hoće da uništi vašu dušu i bogatstvo vaše nutarnje. Ne bojte se za život, ne dozvolite da vas strah zaslijepi, Hrvati će živjeti vječno, bojte se mržnje i bijesa koji mogu da unište hrvatsku dušu i njezino bogatstvo koje su vaši djedovi i pradjedovi vjekovima stvarali. Ne budite domaćini koji će mržnju ugošćavati i bijesu večeru davati. Evo dižem svoje obe ruke u zrak, nek mržnja i bijes  ustuknu kao vode crvenog mora, nek vaši puti budu suhi i sigurni za vaš prolazak. Nek moj glas odjekne po narodu svem i neka ustukne najveća sila tame, nek ustukne ili će biti poderana oštrim zubima hrvatskih lavova. Oj Hrvati braćo mila, vrijeme je slave, junaštva i vječnosti a ne straha i suza. Još danas želim da prođemo kroz vrata slave, još danas želim da uživamo u plodovima junačke vječnosti. Još danas želim da dokažemo i Bogu i ljudima čime smo oružali naša srca. I zato braćo mila nek bude malo riječi, a mnogo djela, jer gdje je mnogo dijela malo je riječi. Pustimo braćo nek naša djela pričaju najdraže priče, nek svijet sluša dok mi ćutimo. Vječna slava junačkom rodu i narodu.“

                     ‘Vako si ti, štitu duha njihova, govorio. Samo ne mogu da se sad sjetim jesi li tako govorio ili si trebao tako da govoriš. Nisam siguran, a kad nisam siguran onda pogledam stvarnost, a ona mi govori i pitanja stvara što traže odgovore. Reci mi učo što je to ljubav i koliko to ljubavi ima? Moraš biti precizan, jer postoji više ljubavi, ta i ljubav prema destrukciji je ljubav. Kako se manifestuje ljubav prema destrukciji znamo svi, ali ja ne znam kako se manifestuje ta ljubav koju ti podučavaš i kako se manifestuje ljubav koje si ti pun? Oni koji najviše o ljubavi pričaju najmanje ljubavi imaju u sebi. Učitelj tvoj ti je naredio da nahraniš neprijatelje svoje, da ih blagosiljaš, da se moliš za njih, a ti, je si li to činio? Ti koji si prvi morao da izvršiš Isusovu zapovjed nisi je izvršio, a imao si priliku. Ti neizvršavaš ono što je Isus rekao a druge tjeraš da izvršavaju ono što on nije rekao. Zahvalan sam Bogu što me ti nisi učio ljubavi. Učio si me molitvi, ali zaboravio sam te molitve koje više liče na ode i hvalospjeve rimskim imperatorima. Ali opet, kad čovjek moli za progonitelja i mrzitelja svog, on tim činom spriječava mržnji da uđe u njegov vlastiti duh. Čovjek ne smije biti domaćin mržnji i zato je taj čin u biti čin samoodbrane. Kad se čovjek moli za svoje progonitelje, on nije neka veličina pred Bogom ni pred ljudima, on samo štiti svoje biće od opake bolesti. Treba li hvaliti postupak čovjeka koji se štiti od prehlade? Kad čovjek pomaže svog neprijatelja, kad ga hrani i kad vodi brigu o njemu, on tim činom čisti duh svog brata od opakog gosta. Ako je moj brat zdrav, ja blistam, a ako je bolestan, ja sam u brizi, a ako ga liječim, ne činim li sebi dobro? Kad se bolje sagleda, čovjek ne može biti moj neprijatelj, ne, čovjek čovjeku ne može biti neprijatelj, on može biti samo oruđe mog neprijatelja. A ti, imaš li ti neprijatelja, mrzitelja i progonitelja? Nemaš, jer nijednog neprijatelja nisi nahranio, niti imaš mrzitelja jer ne moliš za njih. Možda ćeš pomisliti da sam ja tvoj neprijatelj, progonitelj i mrzitelj, možda ćeš moliti Boga za mene da mi um prosvijetli kad već ne možeš ti na hrpi suhih drva. Ne trebaš ti moliti za mene, moli ti za sebe jer si oruđe neprijatelja moga. Ti nemaš ljubavi prema sebi kako ćeš je onda imati prema drugima, jer da imaš ljubavi prave prema sebi činio bi dobro drugima. Kažem, činio bi, što znači djela a ne riječi. Zdrav čovjek pun ljubavi svoju ljubav dokazuje sa 99% djela i 5% riječi, a u tebe je obrnuto. Reci mi učitelju ljubavi, janičaru i haračlijo, kojim si ti to djelom dokazao svoju ljubav prema čovjeku? Rekao sam ti i ponovit ću, ti si osakaćen, ti ne možeš da voliš. Ti nisi osakaćen da govoriš o ljubavi, ti si osakaćen da činiš ljubav. Ti manijače osakaćeni da si normalan ne bi taj tvoj faking vjeronauk ubacivao u školu među djecu i tako ih dijelio na one kojim roditelji dozvoljavaju da te slušaju i one kojim roditelji ne dopuštaju da te slušaju. Ti stavljaš podjelu među djecu, učiš djecu da nisu ista iako su ista, o vrag tobom gloginje treso. Grmi napolju, kiša se sprema, lipanjska, idem malo vani da udahnem svježeg zraka i ozračim svoju svijest od tebe pa se vratim.

           Čemu ti još učiš djecu osim da nisu ista? A mogu li ja tebe podučiti nečemu čemu ćeš ti njih podučiti? Slušaj me sad pažljivo, neću ti ovo ponavljati, prvo ću iznijeti jedan Isusov govor a onda ću ti ga protumačiti.

  Dok je on još govorio narodu, stajali su vani

      njegova mati i braća i htjeli su s njim govoriti.

       Netko mu reče:“Tvoja majka i braća stoje vani

      i hoće s tobom govoriti.“ A on odvrati onome

      koji mu je to javio:“Tko je moja mati i tko su

       moja braća?“ Tad pruži ruku na svoje učenike

       i reče:“Ovo je moja mati i ovo su moja braća!

       jer tko čini volju mojega Oca na nebesima, taj

       mi je brat, sestra i mati.“

                                                                                 (Mt 12, 46-50)

Prema ovim Isusovim riječima postoji dvije vrste srodništva, fizičko i duhovno. Po tim istim riječima možemo zaključiti da je bitnije, samim tim i vrijednije, duhovno rodbinstvo od fizičkog rodbinstva. Ljudi koji imaju iste nazore na svijet i koji djeluju u skladu sa svojim nazorima na svijet su braća bez obzira na krvno srodstvo ili bilo što što ima neka fizička obilježja. Možemo reći da su njihovi duhovi djeca toga nazora na svijet. Nazovimo ih istomišljenicima. Istomišljenici  nisu oni koji misle isto niti koji govore isto, nego su istomišljenici oni koji čine isto. Tako su Staljin i Hitler braća iako su različiti. Isus je poštivao i fizičko rodbinstvo, ali je duhovno rodbinstvo postavio iznad fizičkog rodbinstva. Tako je svaki čovjek koji ne čini drugom ono što ne žele da drugi čine njemu u biti Isusov brat. Isto tako je svako ljudsko biće koje voli bližnjega svoga kao samog sebe Isusova majka i njegova sestra. Ako netko ubije čovjeka koji je činio po onom što je Isus rekao, taj je ubio Isusovog brata. Ja ti kažem da je to istina proizašla iz Isusovih riječi. A što ti kažeš? Ako je netko ubio ženu koja je živjela po Isusovim uputama, on je ubio Isusovu majku i njegovu sestru. Isus je takvu ženu proglasio svojom majkom, i ona je njegova majka. Jel’ ovo sve ovako? Ja kažem da je, a ti kaži što hoćeš. I još ću reći jedno, tko ubije dijete, ubio je Isusovo dijete što je za njega gore nego da je ubio njega. I ovo treba da znaš. Sad mi reci učo da li znaš koliko je ljudi i žena ubijeno u teškom vremenu od strane tvoga stada? Sad mi reci koliko je među likvidiranim ljudskim bićima bilo Isusove braće, koliko Isusovih sestara, a koliko Isusovih majki? Da bi mogao odgovoriti na ovo pitanje morao bi znati koliko je njih bilo Bogu milo, to jest, koliko je njih vršilo Božju volju? Po tvom ponašanju i po tvom govoru mogu zaključiti da nije bio nijedan. Kako ti znaš da čovjek koji je gutao akumulatorsku kiselinu nije Isusov brat, kako znaš da ona žena ubijena u lici nije Isusova majka, kako znaš da onaj čovjek izvađen iz Drave nije Isusov brat, kako znaš da ona žena ubijena u  Gospiću nije Isusova sestra bliznica, reci mi kako znaš? Znam ja kako ti znaš, tvoja ti mjera rekla, a rekla ti je da su to bili, a, tko zna što ti je rekla. E kakvom si mjerom mjerio takvom će ti mjerom sudac sudnjeg dana mjeriti, nepravda ti neće biti učinjena. Tvoje riječi i djela govore da ti ne smatraš  da je na području hrvatske ubijen Isusov brat, niti Isusova sestra, niti Isusova majka. A sad čuj dobro bando janičarska, ako se nađe da je jedan čovjek ili jedna žena, da su živjeli po Isusovim uputama, ti si izgubljen. Ti i kompletna cro banda ste izgubljeni. A učo, istina steže obruč, laž je sve tanja i tanja. Ali znaj da nisu sve laži jednake, jedno je kad muž slaže ženi gdje je bio, a drugo je kad se djeci laže da je molitva najjače oružje. Prva laž umiruje, a druga vrši destrukciju. Ako dijete povjeruje da je molitva moćno oružje, ono slabi sebe, čini sebe manje sposobnim, dakle, onesposobljava sebe, a to je čisti čin destrukcije. Kad govoriš djeci  da je molitva velika moć ti vršiš destrukciju nad djecom, duhovnu destrukciju, da budem točniji. To je za mene neoprostiv grijeh. Što ne kažeš djeci istinu pa nek ona razmisle? Reci im da je Isus rekao ovako: „Kad se molite ne brbljajte kao neznabožci! Oni misle da će biti uslišani zbog svojih mnogih riječi. Ne povodite se za njima! Jer zna vaš otac što vam treba prije nego ga zamolite.“ Reci djeci ovo pa nek razmisle. Ali djeca nemaju veliku moć razmišljanja, ona imaju veliku moć vjerovanja. Djeca su lakovjerna i lak tvoj plijen. Zašto loviti odrasle koji neće da vjeruju, lovićemo djecu, ona su lakovjerna. Kad odrastu bit će ulovljeni, pripitomljeni, a ovi odrasli, divlji, oni će pomrijeti, zašto da se mučimo oko njih? Zašto djeci ne kažeš da je Isus rekao da kad se moli da se moli samo očenaš? Naslagao si mnoštvo nekih oda i hvalospjeva te tjeraš djecu da ih što više izgovaraju. Pa nije Bog rimski cezar pa da traži da mu se ode pjevaju. Znam ja zašto je tebi bitna česta i obilna molitva, čovjek tim tvojim mnogim riječima pojačava lance kojim je njegov duh vezan za kamen tvoje istine, odnosno, dogme. Što bude više i češće molio, više će biti u tvojoj vlasti. Stare janičarske metode. Molitva je traženje, zahtijevanje, podnošenje molbe, to je molitva, a ne ‘vjerujem vjerovito, turim noge u korito’. Prava molitva je u biti podnošenje molbe ocu kako bi on ispunio neki naš zahtjev. Kad se nekim ljudima podnosi molba onda oni više vole da je dobro nakićena, nego da je suvoparna. E, kako otac moj nije od te vrste, i kako on zna što mi treba, moje je samo da mu napomenem, to jest, da dam dozvolu za ispunjenjem moje molbe. Tako ide prava molitva, a to što ti govoriš nije prava molitva nego nekakav pokušaj ulizavanja. Evo ti sad jedan primjer iz kojeg možeš doznati moć molitve. Moji su roditelji  otišli na rad u inozemstvo, a ja sam ostao sam sa bakom. Kao dijete od pet-šest godina normalno da sam se brinuo za roditelje. Baka mi je rekla da se pomolim dragom Bogu da mi čuva roditelje. I ja sam svaku veče izmoljavao neku molitvu i nakon nje sam bio miran i spokojan jer sam vjerovao da će ih moja molitva zaštititi. Da li je ta molitva njih štitila ili nije, ja ne znam, ali je mene umirivala tako da sam mogao utonuti u miran san. Evo, ovo je jedan prikaz moći tvoje molitve. Danas se ne koristim više tvojom molitvom, nego pravom molitvom, to jest, molbom. Nastojim da za njom posežem što rjeđe, ne volim biti dosadan, isto tako stalno nastojim povećati svoju ljudsku moć tako da izbjegnem te molitve. Tvoja molitva može da zaštiti od napada mržnje ako se ona obavlja sa željom za dobrobiti svojih neprijatelja ili mrzitelja. Kad čovjek moli za svoje mrzitelje on spriječava prodor mržnje u svoj duh, dakle, ona spriječava oboljenje. Ona ima moć, ali ako se njezina moć upotrebljava tamo gdje ona nema moći, onda imamo veliki problem. Ti znaš da i najobičnija brbljarija ima svoju moć, ona stvara brbljavost i brbljivce, i tako odgoni ljude od brbljiva čovjeka. Pa možda je i tvoja brbljiva molitva otjerala Boga od tebe. Što me zovete Gospodine, Gospodine, a ne činite ono što govorim, kaže Isus. Što je Isus govorio da treba činiti? Tjeraš ljude da uđu na mala vrata. Nitko ne može ući na mala vrata a da ga ti nisi prerhodno blagoslovio i to naplatio. Daj malo sjedi, promisli, saberi se, daj budi pametan i shvati što činiš. Pametan čovjek, čovjek pun ljubavi, shvatio je ono što ti nisi shvatio. On ne hoda od jednog do drugog i govori ‘Poslušaj me’, ‘Spasi se’, on zna da je to uzaludno, jer dok jednog urazumi drugi se već odrazumio. Čovjek čini dobra djela ljudima ne gledajući tko je tko, niti kakav je tko, i od Boga traži milost za sve ljude. On preklinje Boga da spase sve, i božce i neznabožce. Svakodnevno „vuče“ Boga za skute i traži da njegova milost bude beskrajna. On se bori za svoju braću zalutalu i izgubljenu tako što čineći dobro preklinje Boga da im ukaže svoju milost. I ako Bog njima ukaže milost, to će biti zbog takvih ljudi a ne zbog tvog najamničkog djelovanja. Bezuman čovjek, bez ljubavi, javno će veličati samo ono što on radi, ponašat će se kao gospodar spasa, govorit će da samo on svojom istinom može spasiti. On se ponaša kao da je sam Krist. Ti si taj bezumni čovjek, da imaš ljubavi ne bi djecu razdvajao i radio bi ono što ti je Isus rekao da radiš, a ne što ti tvoji gospodari kažu. Beskrajno je tvoje bezumlje janičaru. Haračlijo, što harač kupiš od siromašnog naroda svog, moraš znati da dolazi doba Duha Svetog, doba duhovnog oslobađanja. Nećeš više kupit harač, niti služit gospodarima kojim služiš, nećeš više djecu sakatiti, nećeš više biti destruktor. Ne boj se, Duh Sveti će popraviti ono što si ti zabrljao. Ne boj se, mali su dostojni oproštenja, raduj se jer si obranjen. Branitelj je moćniji od optužujućih djela tvojih, on zna da si ti na silu oteto dijete, dijete koje su osakatili i dijete koje će Duh Sveti iscijeliti. Raduj se jer tebe neće odbaciti oni koje si ti odbacio. Vjeruj mi sve što ti rekoh, a rekao sam ti da se ne bojiš i da se raduješ. Istina je vjerna žena, a laž bludnica najveća. Ti do istine ne možeš doći jer voliš bludnicu, Veliku Bludnicu. Ona te vara, strašno te vara, ako i naslućuješ to, nemaš snage da priznaš to. Strah te je da te ne odbaci i da ne završiš na ulici na podsmjeh svem narodu. Sve vas ona vara, svi ste vi rogonje i to one prave. Ne boj se, nećeš završiti na ulici gladan i žedan, nećemo te dati jer si ti ipak brat naš.

 

                                                                                                                                        Budu spašen

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •