Pismo kralju od seljaka

 PISMO KRALJU OD SELJAKA

 Pozdrav tebi upućujem kralju roda seljačkoga, kralju onih što seljaci bješe u zemlji nam znanoj, u zemlji hrvatskoj tvojoj dičnoj. Nisi mi došao na um onako usput, niti sam naletio na ime tvoje slučajno, nego mi bezumne duše, što škude vole, svojim zborom misli odvedoše kud htjele ići nisu.

 Da samo znaš koliko sam puta uši svoje teškoj ljutnji izložio zato što puštaju u um moj bezumne besjede koje mi um guše k’o dim rasplamsalu vatru. Zaprijetio sam im da ću voskom zaliti otvore njihove baš k’o Odisej mornarima svojim. Rekao sam im da stražu jaku uzmu, nek masivna vrata postave i opkop iskopaju. Nek natpis velik ispišu vještom rukom, nek napišu da je bezumnim riječima ulaz zabranjen. Um mi guše, vatre plam gase, prijestolje razuma tresu, nemir odzvanja u meni dok zidovi uma moga čade. I nameću mi poslove što ničim drugim do dangubom nazvat se ne mogu.

Što će meni to, što će mi rad danguban? I tako, u dvore uma moga uđoše neželjni i nepozvani gosti što dođoše od bezumnijeh duša putem glasa njihova. Glasi kažu da hoće seljacima zemlju da oduzmu putem zakona samo njima znanim. Oni mi mir nakratko uzeše i zamislih se o tim seljacima i nedaćama što ih slijede tijekom sveg života njihova. Sjetih se da im je nekad u prošlosti tamnoj bilo teže, tako se sjetih tebe i doba tvojega. Vi ste se pobunili, pa me zanimalo, koliko ste dugo podnosili nedaće i kad ste rekli da više nebu išlo. Imadoh knjigu ‘Seljačka buna’ i uzeh je tad da pročitam kako bih znao za nedaće vaše. Mogu ti reći da me sada malo stid što nisam prije pročitao tu knjigu i upoznao sve vaše nedaće i teške jarmove. A ti si baš jedan jaram volovski tesao, sjedeć na klupi pod orahom u dvorištu svom. Samo Matija taj jaram nije bio volovski nego po istini da ti kažem, to si ti tesao jaram tijelu svom i djeci svojoj u nasljedstvo nemilo pripremio. Al’ nek se i dalje zove volovskim, a što će tko pod volom smatrat nije danas više bitno. Kad sam knjigu pročit’o odluka je pala, da ti napišem pismo.

Gledam ovu smrznutu slavonsku zemlju i sivo nebo što iznad nje stoji vać danima, i odlučih prekinuti ovo dangubsko vrijeme. Ljut sam, Matija, ljut na tebe i na družbu vojnu tvoju, ljut sam, al’ ne puno.  No ipak je to ljutnja. Učinili ste nešto što niste smjeli učiniti i zaslužili ste muke paklene. Morao sam vas braniti i opravdavati kako bih duše vaše zaštitio od vatre što paklom duše goni. Rekao sam da niste znali što činite, niste bili dovoljno pismeni, a niste mogli ni znati za njegovu preuzvišenu volju. Ta znali ste samo ono što su vam rekli oni što uzeše na sebe da obznanjuju volju njegovu. Što su vam rekli to ste i znali, kako su vam tumačili tako ste i činili. Ali i vi ste krivi, uprkos tome, jer ste uzeli činiti ono što vam glasnogovornici nisu dopustili. Matija, ti i družba tvoja ustali ste protiv svoga Boga i kako si namislio da pobijediti možeš kad protiv Boga vojuješ? Na vojnu protiv volje najuzvišenije si krenuo, nije to mala stvar Matija, a niti je za šalu zbijat. Bojim se da i ovi današnji seljaci ne ustanu protiv Božje volje te da se stradanju ne izlože usljed neshvaćanja djela i govora svojih. Velika je nevolja na Boga ustati, uistinu velika, i čovjeku nedopustiva.

Ti ko kršćanin trebao si znati da je svaka vlast od Boga i da joj se svaki čovjek treba pokoravati, jer pokoravajući se vlasti, što znači kralju i vlasteli njegovoj, pokoravaš se Bogu. Sveti Pavle je jasno rekao da se svako mora pokoravati vlastima, jer svaka vlast je od Boga, i onaj tko se suprostavlja vlasti, suprotstavlja se Bogu, a tko se Bogu suprotstavlja navući će na sebe osudu. Ovo je Bog obznanio putem usta svetog Pavla. Ti si, Matija, ustao na vlast i na upravitelje koje Bog postavlja i tako si se upusto u veliku protubožju rabotu. Rečeno ti je da ćeš time navući na sebe osudu. Što ti bi, Matija, da se Bogu svom suprotstaviš? Suprotstavljanje vlasti je vražija rabota. Pravi kršćanin se ne smije suprotstaviti vlasti i mora bespogovorno služiti svom gospodaru. Znam da je taj zulumčar bio zle ćudi, ali Bog stoji iza njega. Ako vas je zulumčar zlostavljao, pa to je bila volja Božja, htio ti to prihvatiti ili ne. Kršćanski Bog je takav, i ti si ga prihvatio za svoga Boga. Nitko tebe nije tjero da ga priznaš za svog Boga.  Tvoj Bog je bio tvoj izbor. Ne možeš uzeti Boga a odbiti njegovu volju, to ne ide, moj Matija. Ta i sveti Petar, silni pastir i tumač Božje volje, ovako kaže: “Sluge, budite pokorne svojim gospodarima sa svim dužnim poštovanjem, ne samo dobrima i blagima nego i onima koji su mučne ćudi! Ako tko, jer je svjestan Boga, koji ovo traži, trpi nepravedno i strpljivo podnosi patnje to je Bogu ugodno.“  Moj Matija, tebi očito nije dobro protumačena volja Boga tvoga u koga si se uzd’o i koji te po tvom mišljenju ostavio na cjedilu. Ma kako si se samo mogao pouzdati u pomoć njegovu, ta on je svog sina ostavio na cjedilu a da neće tebe. Tko si ti da on tebe podrži? Bog hoće da se patnja strpljivo podnosi, jer je to njemu ugodno. Što bi ti, da odmah nestrpljivo ustaješ na prvi nagovještaj neke patnje. To, Matija, ne ide tako. Ti si morao strpljivo podnositi patnje jer samo se tako patnja odigrava, ako se pobuniš, ti prekidaš predstavu za društvo na nebu. Normalno je da si im pokvario ćeif gledanja te predstave. Ako si kriv i podnosiš patnju, ta patnja nije originalna patnja, to je kažnjavanje a ne paćenje. Da bi predstava patnje bila originalna ti moraš nedužan podnositi patnju, to je originalna predstava.

I što ste ti i tvoja družba uradili? Pa prekinuli ste predstavu koja je tek počela i normalno je da te zbog toga Bog tvoj, kojem je patnja mila, odlučio strogo kazniti. Matija, ti si pomiješao neke stvari. Kakva stara pravda i tamo neki Bog, nije to tako. Bog hoće patnju a ne pravdu, i svako tko se patnji suprotstavi navlači na sebe gnjev Božji. Ti si, Matija, i družba tvoja htjeli slobodu, kakvu slobodu Matija, znaš li ti što ti hoćeš kad išteš slobodu? Pa ti Matija nisi znao da sloboda ukida gospodstvo, a ono mora biti. Vi ste htjeli da nemate gospodara, pa vidiš Svevišnji je putem svetog preuzvišenog Petra pojam gospodara ozakonio i time je ozakonio i postojanje sluga. Sluga je sluga, on je glavna uloga u nekrofilnoj predstavi patnje, i ne može da bude bez glavnih uloga. Tko odbije ulogu nastradat će, a tko prihvati takođe će nastradati, ali malo manje. I baš se ti naš’o prekinuti predstavu, zaustaviti kolo razigrano, moj Matija, gdje ti je to duša krenula? Sloboda ti je, Matija, vražja krilatica, tako ti pastiri tvoji tvrde, srećom ti je nisi ostvario pa si umro kao što si i živio. Vjerovali ste u ljubav onog koga ste prihvatili za svog Boga, vjerovali ste jer su ti tumači govorili da je tvoj Bog pravi Bog i da je pun ljubavi za vas. Pa je, istina je, samo ti nisu rastumačili kakve to ljubavi je pun. Moj Matija, i nekrofilija je ljubav, ali ti ne znaš što je to. Manifestacija te ljubavi je baš ono što je tebe i tvoju družbu snašlo. Poniženje, zlostavljanje, mučenje, lomljenje kostiju, proljevanje krvi, razbacivanje ljudskih i životinjskih lešina, stavljanje usijane krune na živu ljudsku glavu, plač siročadi i udovica, to je, Matija, ono što Bog tvoj, kojeg si ti sebi izabrao, voli. Bog tvoj je najpuniji ljubavi, ljubavi prema patnji i onog što proizilazi iz nje. 

E moj Matija, em si ti pomiješao stvari, em su drugi još više to pomiješali i zamutili. Ali znaj Matija ovo, ne boj se ti dana sudnjega ni vaganja svojih djela. Nijesi ti ustao na Boga svoga, niti si se suprotstavio volji njegovoj, ne, ti si se suprotstavio Satanu, tužitelju našem, njegovim apostolima i njegovim slugama koje on Božjim proglasi i u gospodstvo stavi. Ti si, Matija, ustao za pravdu koju tvoj Bog hoće, ti si ustao da slomiš jaram teški, ti si slobodu našu dozivao, ti si, Matija, učinio ono što je tvoj Bog od tebe tražio. A oni koji su riječima bezumnim naraštaje ljudske u lance bacili, a oni su tamo gdje i pripadaju. A ti ćeš, Matija, dobit ono što si i zaslužio teškom mukom, dobit ćeš naziv kralja i to kralja od svih Hrvata. Znaj, Matija, da je sto puta bolje i časnije tvoje krunisanje nego sva krunisanja koja obaviše pape u povjesti svoj. Isusova kruna od bodljikavog trnja ništa je u poređenju sa krunom od usijanog željeza koju si ti ponio i protiv koje pastiri narodni ne učiniše ništa. Kao što su ondašnji izraelovi svećenici mirno promatrali Isusovo krunisanje tako su i tvoje krunisanje mirno posmatrali ondašnji hrvatski svećenici. Ti si se borio za dom i rod svoj i neka ti je vječna slava, moj Matija, kralju od Hrvata.  Neka je vječna slava i družbi vjernoj tvojoj, dok je slave bit će i Hrvata, dok je boja bit će i junaka. Junak mač opasa i krenu za vjernost i pravdu, Bog takvijeh junaka treba. A ti si svojim dičnim činom tvorca svoga počastio pa će i tvorac tvoj tebi časti dati, tebi i rodu tvom junačkom. Ja sam svjedok volje njegove preuzvišene i čast mi je velika da mogu posvjedočiti čast i slavu koja je dodijeljena tebi i družbi tvojoj.

Bog je s nama, moj Matija, Bog koji nije nekrofil nego tvorac ljubavi i života i Bog koji slavom slavi junake najuzvišenija djela svoja. Srešćemo se Matija u vječnosti nebeskoj, tamo gdje slave puni junaci vječno sijaju ko zvijezde nebeske. Znam Matija da je jedna sjajna zvijezda, što mi noću pute osvjetljava, tvoja zvijezda. Zvijezda je to Matije Gubca, kralja od Hrvata, krunisanog na dan svoje vječne slave ljeta gospodnjeg 1573. Neka je slava i Ivanu Babiću, župniku Brdovačkom, koga optužiše da je pomagao tebi i seljacima u pobuni protiv božjeg i ljudskog prava, protiv kralja i zemaljske gospode. Slava župniku kome ime oduzeše i nazvaše ga Bonaventurom, i koga su zatvorili u zagrebački samostan svetog Franje.

Slava svoj družbi tvojoj koja se otrgla od lanca koji načiniše ujarmljivači što ljubav prema patnji Bogu pripisaše. Slava vama svima.

Pozdrav svima proslavljenima

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •