Misaoni impulsi
Na osnovu onoga što možemo zaključiti iz psihičke pojave koja se zove meditacija, možemo otkriti da JA ima moć da “isključi” sve potrošače energije i to na jedini mogući način, isključivanjem misaonog sistema. Svi potrošači se nastoje manifestovati u vanjskom svijetu, a to bez energije ne mogu, to znači da JA mora odobriti.
Da bi došli do JA moraju se putem misaonog impulsa uključiti u misaoni sistem. U ovisnosti od broja “instaliranih potrošača” koji se uglavnom nalaze u nagonskoj sferi, ovisi i kvaliteta funkcioniranja misaonog sistema, a i samog JA koje i živi putem misaonog sistema. Misaoni impulsi nekog potrošača mogu da budu učestali, što znači da se vrši konstantno prekidanje misli koja se odvija u misaonom sistemu. Konstantno “uklanjanje” misaonog impulsa spriječava JA da bude koncentrirano na radnje koje obavlja.
Na primjer, sjednem da nešto pišem i onda mi se “ubaci” neki impuls u misao, JA ga odbaci, a on nakon nekoliko trenutaka, kao muha, prekine misao. Recimo, JA sjedne da piše, a njemu (nagonu za slatkim) se jede slatko, i onda pošalje misaoni impuls, ko goveče kad riče, JA ga ignoriše, ali on opet pošalje misaoni impuls sa „privitkom“ snikersa koji je ostao u džepu jakne. JA ima dvije mogućnosti, prva je da “zapovjedi” Volji da “blokira” upade misaonih impulsa nagona za slatkom, ili da ustane, ode do jakne i pojede Snikers i tako “nahrani” to “goveče koje riče”, i koje ometa misaoni proces i pisanje koje JA obavlja. Ne prođe dugo kad “drugo goveče počne da riče” i želi da pije kavu. E, onda se JA “razljuti” i naredi Volji da blokira upade svih impulsa. To izaziva malu napetost, ali je vremenom nestane. Kad JA završi što je htjelo, odblokira misaoni sistem i onda pregleda koja goveda riče. Na bazi ovih zbivanja nastala je filozofija budizma koja nastoji da smanji broj goveda koje je JA nabavilo u svoju “farmu”, to jest, nagonsku sferu. Tu su još i želje koje ne “riče” svaki čas, nego su dugoročni procesi kojima JA takođe služi. Pa dodajmo još tu životne ciljeve i životne obaveze, pa ti živi. Nevjerovatna je pojava da dok JA sjedi “nako” svi šute, čim JA počne da se koncentriše na pisanje, odmah neka goveda počnu da riče, uvijek neka druga. Ali ih je JA „upratilo“, i onda “namiri” one koji su najčešći “ometači”. Prije nego što je JA počelo ovo da piše, otvorilo je bombonjeru i nahranilo goveče koje hoće slatko, kako bi ćutalo, i kako bi JA imalo potrebnu koncentraciju. I sad se opet javlja, “riči”, hoće još, što znači da JA treba prekinuti pisanje, ustati i pojesti, to jest, nahraniti goveče sa par komada slatkiša. Ali JA neće da udovolji tom “govečetu”, nek zna goveče tko je “gazda” u kući.
Dakle, potreba ili nagon ne mogu se manifestovati bez JA, jer nemaju vlastitu energiju, niti mogu pokrenuti fizičko tijelo bez JA, jer JA ima u svojoj “ruci” i komande koje pokreću tijelo. Ali potreba, ili nagon, ima dovoljno energije da odašilja misaone impulse u misaoni sistem. JA ima potencijalnu nadmoć nad svim, pa čak i nad samim životom. Može da “ugasi” i potrebu za životom, što znači da može da izazove samouništenje. Oni koji su umrli štrajkujući glađu i žeđu jasno svjedoče da JA ima moć nad svim, samo je pitanje koliko koje JA ima moći. To što JA može da ima nadmoć ne znači i da je ima. Dosada je psihička pojava koja je najveći nakupac goveda. Bježeći od negativnog psihičkog stanja dosade, JA “nabavlja” neka goveda. Obavezno gledanje neke serije je takođe “nabavka” jednog govečeta koje će JA spasiti od dosade. I tako se vrši nabavka i ukidanje nekih goveda. Čovjek mora znati da postoje korisna goveda, zatim postoje goveda koja samo “ubijaju dosadu”, i postoje opasna goveda koja čovjeku nanose veliku štetu, ne samo njemu nego i njegovoj obitelji i okolini. Zato čovjek o govedima mora znati sve, nužno je, jer neka goveda mogu “izgaziti” život svom vlasniku, koji je vlasnik samo u trenutku nabavke, a rob do smrti ili do ukinuća tih opasnih goveda. I još je bitno za napomenuti da čovjek mora dobro pregledati “farmu” onih ljudi koje upoznaje. Mnogi ljudi skrivaju svoja goveda, i zato je nužan oprez. Zato ne treba vjerovati ušima i očima, nego treba mišlju pregledati tuđu farmu. Život i neprijatelji su nevidljivi.