Šema ljudske psihe

Šema ljudske psihe

psihologijaOvo je “grubi” nacrt ljudske psihe, “grub” je jer je ovo prikaz “ugrubo”, što znači da postoji i nacrt koji je opširniji, to jest, nacrt koji pokazuje odjele pojedinih instanci. Dakle, ovo je nacrt ljudske psihe sa njezinim instancama. Ono što je naziv “organ” za fizičko tijelo to je naziv “instanca” za psihičko. Ovdje ima prikazano deset instanci. Dole lijevo je instanca Regulator, do nje desno je instanca Memorije. Gore lijevo je instanca Razum, do nje instanca Inteligencije, pa instanca Imaginacije. Gore u manjem kvadratu je instanca PNS (pogled na svijet), u većem kvadratu je instanca Karakter, i desno gore je instanca Nagonska sfera u kojoj se nalaze nagoni, strasti i navike. Lijevo je glavna psihička instanca Svijest (svjesno) i skroz desno je instanca Nesvjesno.
Psihička instanca Svijesti sadrži u sebi sve “upravljačke” djelatnosti skupa sa misaonim sistemom. Unutra je JA, to ja je biće. Zamislite da je čovjek kao glavica crvenog luka. Fizičko tijelo i njegovi organi i psihički “duh” i njegove instance su samo “listovi” glavice luka, ona “srž” je “JA” to jest, “biće”. Dakle, čovjek je sastavljen iz tri glavna dijela: Tijelo, Psiha (duh) i Biće. Biće je jedino “živo”, sve ostalo su pojave, materijalne i duhovne. Biće nije čovjek nego je najbitniji sastavni dio čovjeka jer ono daje život čovjeku. Kao što pilot sjedi u pilotskoj kabini sa svim instrumentima i prati njihov rad, tako slično Biće obavlja svoje djelatnosti. Ovo je samo jedna usporedba koja treba da dočara kako to otprilike izgleda.Dakle, Svijest je instanca u kojoj se nalazi Biće (JA), i da bi se izbjegla komplikacija u objašnjavanju, skup Svijesti i Bića nazvat ćemo onako kako se i zovu, Svijest. Svijest je spojena sa svim psihičkim instancama, dok su neke instance međusobno povezane a neke nisu. Dvije strijelice koje prikazuju “ulaz” i “izlaz” su dolaz i odlaz informacija. To su u biti “vrata” između vidljivog i nevidljivog svijeta, i ta vrata vode kroz Svijest. Sve psihičko što želi da se manifestuje u fizičkom, vidljivom svijetu mora da “prođe” kroz “vrata svjetova” to jest, Svijest. U jednu ruku Svijest ima i funkciju “vratara”. “Ulaz” sačinjavaju pet čula: vid, sluh, dodir, miris i okus, i Svijest putem tih pet čula “upija” informacije iz vanjskog vidljivog svijeta. I “obrađuje” ih u svom misaonom sistemu. “Izlaz” je odašiljanje informacija iz unutrašnjeg,nevidljivog svijeta, a to se obavlja govorom i pokretom. Sve psihičke pojave se putem govora i putem pokreta manifestuju u vanjskom svijetu. “Govor pogledom” ćemo svrstati u pokrete (kretnje). “Ljubljenje” ćemo takođe svrstati u pokrete. Bez “odobrenja” Svijesti nema niti jedne manifestacije psihičkih pojava. Ako Svijest ne odobri uzimanje hrane ruka je neće staviti u usta. Svijest je apsolutni slobodni gospodar, ali nažalost samo “na papiru”. Svijest ima moć i mogućnost da postane “slobodni gospodar” ali to mora razviti. U instanci Nagonske sfere mogu da se “instaliraju” moćni nagoni koji “slobodnog gospodara” pretvaraju u “pokornog roba”. Da bi se neki nagon manifestovao on “zna” da mora da “osvoji” Svijest i da se onda putem nje manifestira. No, Svijest je “odgovorna” za svako instaliranje nagona, jer bez Svijesti nema instaliranja. Ne mogu ja biti kockar ako nisam počeo kockati, niti mogu biti narkoman ako nisam uzimao drogu. Ali postoje i druge vrsta nagona kao što su seksualni nagon i nagon za prekomjernim jedenjem. Ali i destruktivni nagon, pohlepa i slični. A tu su i strasti kao i navike. Zbog toga je Svijest “glavna” instanca jer ona ima “poluge moći”
Ovo je “grubi” nacrt ljudske psihe, “grub” je jer je ovo prikaz “ugrubo”, što znači da postoji i nacrt koji je opširniji, to jest, nacrt koji pokazuje odjele pojedinih instanci. Dakle, ovo je nacrt ljudske psihe sa njezinim instancama. Ono što je naziv “organ” za fizičko tijelo to je naziv “instanca” za psihičko. Ovdje ima prikazano deset instanci. Dole lijevo je instanca Regulator, do nje desno je instanca Memorije. Gore lijevo je instanca Razum, do nje instanca Inteligencije, pa instanca Imaginacije. Gore u manjem kvadratu je instanca PNS (pogled na svijet), u većem kvadratu je instanca Karakter, i desno gore je instanca Nagonska sfera u kojoj se nalaze nagoni, strasti i navike. Lijevo je glavna psihička instanca Svijest (svjesno) i skroz desno je instanca Nesvjesno.
Psihička instanca Svijesti sadrži u sebi sve “upravljačke” djelatnosti skupa sa misaonim sistemom. Unutra je JA, to ja je biće. Zamislite da je čovjek kao glavica crvenog luka. Fizičko tijelo i njegovi organi i psihički “duh” i njegove instance su samo “listovi” glavice luka, ona “srž” je “JA” to jest, “biće”. Dakle, čovjek je sastavljen iz tri glavna dijela: Tijelo, Psiha (duh) i Biće. Biće je jedino “živo”, sve ostalo su pojave, materijalne i duhovne. Biće nije čovjek nego je najbitniji sastavni dio čovjeka jer ono daje život čovjeku. Kao što pilot sjedi u pilotskoj kabini sa svim instrumentima i prati njihov rad, tako slično Biće obavlja svoje djelatnosti. Ovo je samo jedna usporedba koja treba da dočara kako to otprilike izgleda.Dakle, Svijest je instanca u kojoj se nalazi Biće (JA), i da bi se izbjegla komplikacija u objašnjavanju, skup Svijesti i Bića nazvat ćemo onako kako se i zovu, Svijest. Svijest je spojena sa svim psihičkim instancama, dok su neke instance međusobno povezane a neke nisu. Dvije strijelice koje prikazuju “ulaz” i “izlaz” su dolaz i odlaz informacija. To su u biti “vrata” između vidljivog i nevidljivog svijeta, i ta vrata vode kroz Svijest. Sve psihičko što želi da se manifestuje u fizičkom, vidljivom svijetu mora da “prođe” kroz “vrata svjetova” to jest, Svijest. U jednu ruku Svijest ima i funkciju “vratara”. “Ulaz” sačinjavaju pet čula: vid, sluh, dodir, miris i okus, i Svijest putem tih pet čula “upija” informacije iz vanjskog vidljivog svijeta. I “obrađuje” ih u svom misaonom sistemu. “Izlaz” je odašiljanje informacija iz unutrašnjeg,nevidljivog svijeta, a to se obavlja govorom i pokretom. Sve psihičke pojave se putem govora i putem pokreta manifestuju u vanjskom svijetu. “Govor pogledom” ćemo svrstati u pokrete (kretnje). “Ljubljenje” ćemo takođe svrstati u pokrete. Bez “odobrenja” Svijesti nema niti jedne manifestacije psihičkih pojava. Ako Svijest ne odobri uzimanje hrane ruka je neće staviti u usta. Svijest je apsolutni slobodni gospodar, ali nažalost samo “na papiru”. Svijest ima moć i mogućnost da postane “slobodni gospodar” ali to mora razviti. U instanci Nagonske sfere mogu da se “instaliraju” moćni nagoni koji “slobodnog gospodara” pretvaraju u “pokornog roba”. Da bi se neki nagon manifestovao on “zna” da mora da “osvoji” Svijest i da se onda putem nje manifestira. No, Svijest je “odgovorna” za svako instaliranje nagona, jer bez Svijesti nema instaliranja. Ne mogu ja biti kockar ako nisam počeo kockati, niti mogu biti narkoman ako nisam uzimao drogu. Ali postoje i druge vrsta nagona kao što su seksualni nagon i nagon za prekomjernim jedenjem. Ali i destruktivni nagon, pohlepa i slični. A tu su i strasti kao i navike. Zbog toga je Svijest “glavna” instanca jer ona ima “poluge moći”
Psihička instanca Svijesti sadrži u sebi sve “upravljačke” djelatnosti skupa sa misaonim sistemom. Unutra je JA, to ja je biće. Zamislite da je čovjek kao glavica crvenog luka. Fizičko tijelo i njegovi organi i psihički “duh” i njegove instance su samo “listovi” glavice luka, ona “srž” je “JA” to jest, “biće”. Dakle, čovjek je sastavljen iz tri glavna dijela: Tijelo, Psiha (duh) i Biće. Biće je jedino “živo”, sve ostalo su pojave, materijalne i duhovne. Biće nije čovjek nego je najbitniji sastavni dio čovjeka jer ono daje život čovjeku. Kao što pilot sjedi u pilotskoj kabini sa svim instrumentima i prati njihov rad, tako slično Biće obavlja svoje djelatnosti. Ovo je samo jedna usporedba koja treba da dočara kako to otprilike izgleda.Dakle, Svijest je instanca u kojoj se nalazi Biće (JA), i da bi se izbjegla komplikacija u objašnjavanju, skup Svijesti i Bića nazvat ćemo onako kako se i zovu, Svijest. Svijest je spojena sa svim psihičkim instancama, dok su neke instance međusobno povezane a neke nisu. Dvije strijelice koje prikazuju “ulaz” i “izlaz” su dolaz i odlaz informacija. To su u biti “vrata” između vidljivog i nevidljivog svijeta, i ta vrata vode kroz Svijest. Sve psihičko što želi da se manifestuje u fizičkom, vidljivom svijetu mora da “prođe” kroz “vrata svjetova” to jest, Svijest. U jednu ruku Svijest ima i funkciju “vratara”. “Ulaz” sačinjavaju pet čula: vid, sluh, dodir, miris i okus, i Svijest putem tih pet čula “upija” informacije iz vanjskog vidljivog svijeta. I “obrađuje” ih u svom misaonom sistemu. “Izlaz” je odašiljanje informacija iz unutrašnjeg,nevidljivog svijeta, a to se obavlja govorom i pokretom. Sve psihičke pojave se putem govora i putem pokreta manifestuju u vanjskom svijetu. “Govor pogledom” ćemo svrstati u pokrete (kretnje). “Ljubljenje” ćemo takođe svrstati u pokrete. Bez “odobrenja” Svijesti nema niti jedne manifestacije psihičkih pojava. Ako Svijest ne odobri uzimanje hrane ruka je neće staviti u usta. Svijest je apsolutni slobodni gospodar, ali nažalost samo “na papiru”. Svijest ima moć i mogućnost da postane “slobodni gospodar” ali to mora razviti. U instanci Nagonske sfere mogu da se “instaliraju” moćni nagoni koji “slobodnog gospodara” pretvaraju u “pokornog roba”. Da bi se neki nagon manifestovao on “zna” da mora da “osvoji” Svijest i da se onda putem nje manifestira. No, Svijest je “odgovorna” za svako instaliranje nagona, jer bez Svijesti nema instaliranja. Ne mogu ja biti kockar ako nisam počeo kockati, niti mogu biti narkoman ako nisam uzimao drogu. Ali postoje i druge vrsta nagona kao što su seksualni nagon i nagon za prekomjernim jedenjem. Ali i destruktivni nagon, pohlepa i slični. A tu su i strasti kao i navike. Zbog toga je Svijest “glavna” instanca jer ona ima “poluge moći”.
Psihička instanca Nesvjesno je u neku ruku “stražnja vrata” psihičkog svijeta. Nesvjesno, bar za sada, sadrži šest odjela: Odjel nepokretnih nesvjesnih djelatnosti (san), odjel pokretnih nesvjesnih djelatnosti (mjesečarenje, govor u snu, škripanje zubima u snu), odjel Revizor (pregleda “neobrađene sadržaje” koje svijest “skriva” od instance Savjesti u memoriji), odjel svjesnih “Htijenja” (Recimo kada se čovjek mora probuditi u neko doba on “hoće” da se probudi u određeno vrijeme i nesvjesno ga budi, i ima još nekih svjesnih “narudžbi”), odjel za primanje vanjskih psihičkih energija i drugih veza (telepatija, liječenje na daljinu, Isusova izliječenja), i odjel za odašiljanje unutrašnje psihičke energije, “poruka” ili nešto kao “blutut” kontakti kada dva čovjeka pomisle u isto vrijeme na istu stvar) Kada Svijest počini neko djelo koje nije u skladu sa PNS-om (odjelom sa moralnim zakonom) dolazi na “udar” instance Savjesti. Kao što dijete krije nestašluk od roditelja, koji imaju ulogu Savjesti, tako i odrastao čovjek može “sakriti” “prekršaj” od instance Savjesti. On ga brzo skloni u memoriju i nastoji ne sjećati se toga, jer sjećanjem Savjest uviđa prekršaj. Odjel Revizor ima zadatak da pronalazi takve prekršaje ili “neobrađene sadržaje” i da ih vrati u Svijest kako bi Savjest izvršila uvid u taj sadržaj. Revizor ga vraća a Svijest ga potiskuje tako što izbjegava sjećanje na to. To može izazvati psihosomatske bolove, i to je područje psihoanalize.
Psihička instanca Regulator je instanca koja ima pod svojim nadzorom cjelokupo ljudsko tijelo sa svim potrebama. I svaku bol i svaku potrebu ima pod nadzorom i obavještava Svijest o nužnom zadovoljenju potreba. Ako Svijest “spava” a Regulator registruje neku neodložnu potrebu, recimo za vodom, on ne može probuditi Svijest ali on preusmjerava impulse u Nesvjesno koje putem sna stvara napetost i tako budi Svijest. Poznat je slučaj kada čovjek zaspi nakon konzumacije alkohola ili nekog jako začinjenog jela. Tada sanja da pije ogromne količine vode ali ne može da se napije, to stvara “nervozu” koja budi Svijest koja automatski osjeti jak osjećaj žeđi. Osim toga Svijest može blokirati tu vezu i tako može ne osjećati bol iako bol postoji. A utjecaj lijekova protiv bolova je takođe poznat.
Šta je to psihička instanca PNS i dali to uopće postoji ili je to samo jedan plod mašte? Kant se divio zvjezdanom nebu i moralnom zakonu u sebi. Dakle, imamo moralni zakon i mjesto gdje se on nalazi. Nalazi se u Kantu, samo gdje? Ovi ajeti su smješteni u srcima onih kojim je Razum dat. Ajeti su smješteni u srcu, dali su u srcu? U Bibliji Bog kaže: “U srca njihova stavit ću zakon svoj”. Imamo zakon Božji koji će biti smješten u srca ljudska. Dali se to smješta u srce ili je to samo tako rečeno? Gdje su zapisana slova zakona? I Kantov moralni zakon, i Kuranski ajeti, i Božji zakon su nosioci odredbi koje čovjek prihvaća a koje određuju njegovo djelovanje, govor i ponašanje, a samim tim i misli. Poznat nam je prikaz deset Božji zapovijedi koje je Mojsije dostavio ljudima. One su bile urezane u dvije kamene ploče. Bog ih je urezao u kamene ploče a Mojsije je trebao njih da “ureže” u ljudski duh ili ljudsko srce. To mjesto gdje se “urezuju” zakoni ili odredbe o životu koje čovjek treba poštivati, jest psihička instanca PNS (pogled na svijet). To je “ustav” čovjeka po kome se on ponaša. Ali instanca PNS nije “urođena” instanca kao instanca Memorije, instanca PNS je produkt stvaralaštva Svijesti putem spoznavanja svijeta i životaili je produkt prihvaćanja “gotovog zakona”. Taj zakon je u biti “program” po kojem se Svijest ravna ili po kojem živi. Promjenom “programa” dešava se i promjena djelovanja, mišljenja i ponašanja, sve u ovisnosti koja je programska odredba promijenjana. Najpoznatije “programiranje” ljudi je izvršio Mojsije, no imao je velikih problema da sačuva taj program u Izraelcima. Branio im je da se druže i kontaktiraju sa drugim poganima koji su u sebi imali raznovrsne “poganske programe”, jer je zaključio da može doći do “miješanja” programa što znači da bi Izraelci prihvatili neke poganske programske odredbe i tako prestali biti “čistokrvni”. Kada Bog kaže da će umetnuti zakon svoj u srca ljudska to znači da će biti izvršeno “reprogramiranje” čovjeka, što opet znači da će to morati netko obaviti po njegovom naumu. Ne radi se samo o deset zapovijedi, nego se u instancu PNS “upisuju” mnoge stvari koje se tiču života. E ta svojevrsna “riznica” u sebi sadrži moralne i etičke norme koje “obogaćuju” čovjeka. Možete to sebi dočarati na mnogo načina jer to pospješuje razumijevanje.
Psihička instanca Razuma, postoji li takvo nešto? Koliko vrsta misli imamo? Koliko vrsti riječi (govora) imamo? Imamo govor mržnje, imamo govor ili riječi koje izazivaju smijeh, imamo riječi koje “šire” ljubav, imamo pjesme, imamo znanstvene govore, imamo mnogo tih vrsta govora. Iza svih riječi i iza svih govora stoje misli. Koliko imamo vrsta govora toliko imamo vrsta misli. Dali sve misli izviru iz jednog izvora? Naravno da ne izviru. Misli o hrani ne izviru iz izvora iz kojeg izvire misao koja stvara ljubavnu pjesmu. Mnogo je rijeka i potoka u nevidljivom psihičkom svijetu, a svaka ima svoj izvor. Koje su misli koje izviru iz Razuma? Kada je Bog spoznao da su Adam i Eva jeli sa zabranjenog drveta rekao je da je čovjek postao kao Bog znajući razliku dobra i zla. Preciznije rečeno, čovjek je dobio mogućnost da razlikuje dobro od zla, ali on to mora razviti. U Bibliji Bog kaže:”Razuma nemaju da bi shvatili.” Dakle, čovjek može živjeti bez Razuma, što znači da instanca Razuma nije urođena kao instanca Memorije ili instanca Svijesti. Razum može postojati i nužno je da postoji Razum, ali Svijest mora izgraditi instancu Razuma da bi se mogao služiti sa njom. Čovjek može kositi travu, ali mora načiniti kosu da bi mogao kositi travu. Isto tako čovjek može razlikovati dobro od zla, ali mora izgraditi instancu razuma da bi uz pomoć nje mogao prosuđivati. Uz pomoć instance Razuma čovjek prvo spoznava istinu a onda tu istinu usklađiva sa čovjekom, pa ako istina o nekoj stvari ili nekom pojmu koristi čovjeku onda je dobro. A ako usklađivanje otkrije da to usklađivanje šteti čovjeku onda je to zlo. No, problem je to što se mora prvo spoznati što je to čovjek pa tek onda otkrivati istine i usklađivati ih sa čovjekom. Dakle, uz pomoć instance Razuma Svijest vrši spoznavanje i shvatanje istina o svemu postojanju. A spoznavanje, shvatanje i razumijevanje se obavlja uz pomoć razmišljanja. Misli koje se bave pomenutim su misli koje izviru iz Razuma koji je baš izgrađen tim mislima. Izgradnja Razuma se obavlja razmišljanjem kojim se nastoji dokučiti istina. čovjek počme razmišljati i razmišljajući on izgrađuje instancu Razuma. Što god više razmišlja on sve više spoznaje i tako povećava svoju moć, i tako izgrađuje Instancu Razuma.
Psihička instanca Inteligencije je nešto što je najbolje početi objašnjavati pitanjem, ko kopa, čovjek ili motika? Dali je trag u zemlji ostavio čovjek ili motika? Trag na zemlji je trag motike, dakle, neki čovjek je udarao motikom po zemlji. Ko je ostavio trag sjekire na drvetu, čovjek ili sjekira? Trag je od sjekire a načinio ga je čovjek, dakle, drvosječa. Ko je načinio motiku i sjekiru? Ruke ili čovjek? dali su rukotvorine čovjekotvorine? Sve što je čovjek načinio su čovjekotvorine i sve čovjekotvorine imaju oruđa kojim su načinjena. I ruke su oruđe, no imamo urođena oruđa i načinjena oruđa. Ruka je urođeno oruđe a sjekira načinjeno oruđe. To su fizička oruđa, imamo li i psihička oruđa? Imamo li psihička urođena oruđa i psihička načinjena oruđa? Naravno da imamo. Koja su to psihički urođena oruđa a koja su to psihički načinjena oruđa? Memorija je urođeno psihičko oruđe koje ima svoju djelatnost a inteligencija je psihički načinjeno oruđe. Znamo šta je djelatnost sjekire ili morike, a znamo li šta je djelatnost Inteligencije? Znamo i ne znamo. Znamo, ali ne znamo jer djelatnosti drugih oruđa pripisujemo oruđu Inteligencije. To je isto kao kada bi rekli da se motikom okopava zemlja i sijeku drva. Djelatnosti Razuma i Imaginacije nisu djelatnosti Inteligencije. Reći da je čovjek “pametan” jer je inteligentan, isto je što i reći da je čovjek pametan jer je dobar kopač ili drvosječa. Motika i sjekira su “trag” inteligencije, to jest, čovjekov trag koji je ostavio uz pomoć Inteligencije. Motika je trag Inteligencije isto kao što je okopan vrt trag motike. Čovjek kopa uz pomoć energije, ruku i motike. Dakle imamo spregu oruđa. Čovjek uz pomoć Energije, Inteligencije i ruku pravi motiku kako bi obradio polje da bi uzgojio povrće kao “gorivo” ili “sirovinu” koju bi uz pomoć fizičke “elektrane” (unutrašnji dijelovi ljudskog tijela) pretvorio u Energiju potrebnu za cjelokupan rad svih čovjekovih “sastavnih dijelova”. Dakle, sva fizička oruđa su produkt Inteligencije. I sve što je fizički načinjeno produkt je inteligencije. No, postoji izvršna i misaona djelatnost Inteligencije. Arhitekta uz pomoć Inteligencije zamišlja zgradu, to je proces zamišljanja. A kada počme da gradi on onda koristi izvršnu Inteligenciju. Koliko treba željeza staviti u beton određuje Inteligencija, a kakva će zgrada izgledati i koje će boje prvladavati, to je produkt Imaginacije. Dakle, arhitekta kada projektira zgradu služi se Inteligencijom i Imaginacijom. Dizajniranje je produkt Imaginacije. Svijest postavlja zadatke i pitanja, u ovisnosti o tim pitanjima i zadatcima ovisi i koja že se instanca aktivirati. Ide čovjek putem i naiđe pokraj drveta na kojem su zrela jabuke. Ako je ljubitelj jabuka ili ako je gladan u njegovu svijest će stići misaoni impuls koji je stigao iz potrebe za hranom. To znači da će “dobiti želju” da mu se jedu jabuke. Čovjek može odbiti tu želju ili pristupiti njenoj realizaciji. Ako pristane da zadovolji želju odmah će “se zapitati” kako to izvesti. “Zapitati se” znači aktivirati psihičku instancu Inteligencije za rješenje. Aktivirana Inteligencija će mu “izbaciti” nekoliko rješenja, može da se popne na drvo i nabere jabuka, ili da nađe neki štap i baci se na jabuke ili da se baci kamenom. Svijest “razmatra” ponuđena rješenja” i odlučuje se za neko od njih. Kada se izabere rješenje javlja se “pitanje sigurnosti” i “pitanje moralnosti”. Kod većine se pojavi pitanje sigurne izvedbe, ali ne javlja se u svakoga pitanje moralnosti. Ako je u pitanju “tuđe” onda se zna javiti pitanje moralnosti. No, opravdanje je isto kao kad vam se na ekranu kompjutera pojavi neko pitanje a vi ga kliknete i sklonite sa ekrana. Tako čim čovjek odabere način javlja se na njegovom ekranu pitanje sigurnosti koje on treba razmotriti i javlja se pitanje moralnosti. U ovisnosti od osobe ovisi i pristup tim pitanjima. Netko će odmah kliknuti i skloniti ta pitanja a netko će razmisliti i skloniti ih ili će odustati od jabuka jer ne može preći preko pitanja moralnosti jer se radi o tuđim jabukama. Dakle, to “izbacivanje” rješenja je produkt Inteligencije. Čim prihvati rješenje Inteligencija se “gasi”.

Podeli sadržaj
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •