Duh Sveti
Ustanovljeno je već da je Isus Nazarećanin navijestio dolazak kraljevstva nebeskog, ali i još nečega jako bitnog, možda najbitnijeg. Analizom samih njegovih riječi koje se odnose na to treba pokušati otkriti o čemu je riječ. A riječ je o misteriju koji obuhvaća Duha Svetoga obećanog od Gospodina, a potvrđenog od Isusa Nazarećanina. Prema zapisu Isus je govorio o Duhu Svetome i njegovu dolasku kao i o onome što će on učiniti kada dođe. Nije rečeno sve, ali neke djelatne radnje koje će on izvesti su pomenute. Ivanovo evanđelje najviše govori o tom budućem fenomenu, pa će najbolje biti da se prikažu ti Isusovi navještaji:
Ako me ljubite, vršit ćete moje
zapovijedi. – Ja ću moliti Oca, i dat
će Vam drugog Branitelja koji će ostati
s vama zauvijek: Duha istine kojega
svijet ne može primiti, jer niti ga vidi
niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer
boravi s vama i jer će biti u vama.
(Iv 14, 15 – 17)
A branitelj, Duh Sveti kojeg će Otac
poslati zbog mene, naučit će vas sve
i sjetiti vas svega što vam rekoh
(Iv 14, 26)
Kada dođe Branitelj, kojeg ću ja
poslati od Oca, Duh istine koji izlazi
od Oca, svjedočit će za me.
(Iv 15, 26)
Ipak vam istinu velim: Vama je bolje
da ja odem, jer ako ne odem Branitelj neće doći k vama.
Odem li poslat ću ga k vama.
On će kad dođe, dokazati svijetu zabludu
s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.
S obzirom na grijeh ukoliko ne vjerujete
u me; s obzirom na pravednost, ukoliko
odlazim k Ocu te me više nećete vidjeti;
s obzirom na sud, ukoliko je osuđen
knez ovog svijeta.
Imao bih vam još mnogo reći, ali
sada ne možete nositi. A kada dođe
on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu.
On neće govoriti sam od sebe,
već će govoriti što čuje i objavit će
vam buduće. On će me proslaviti,
jer će uzeti od onog što je moje i to
objaviti vama. Sve što god Otac ima
pripada meni. Zato vam rekoh da će
uzeti od onoga što je moje i da će to
objaviti vama.
(Iv 16, 7 – 15)
Branitelj, odnosno Duh Sveti su nazivi koje je koristio Isus Nazarećanin da bi označio nekoga ili nešto što je jako bitno za ljudski rod. Da bi se otkrilo što se krije pod tim nazivom prvo se moraju izvesti njegove pomenute karakteristike kako bi se moglo s nečim usporediti. Duh Sveti može ostati, može biti poslan, može naučiti, može podsjetiti na ono što je već rečeno, može doći, može svjedočiti, može pokazati svijetu zabludu, može uvesti u istinu, može govoriti, može čuti, može objaviti, može proslaviti, može uzeti.
Za svog života upoznao sam samo jedno postojanje koje može obuhvatiti sve ove karakteristike, a to je čovjek. Jer čovjek može ostati, čovjek može biti poslan, čovjek može naučiti, čovjek može podsjetiti, čovjek može doći, čovjek može svjedočiti, čovjek može pokazati, čovjek može uvesti u istinu, čovjek može govoriti, čovjek može čuti, čovjek može objaviti, čovjek može proslaviti, čovjek može uzeti. Dakle Isus Nazarećanin govori o čovjeku, ali kojem čovjeku?
U jednom dijalogu između Isusa Nazarećanina i naroda nalazi se ovo zabilježeno:
Narod mu odgovori: “Mi smo iz
Zakona naučili da će Krist ostati
zauvijek. Kako ti možeš reći da Sin
Čovječji treba da bude podignut? Tko
je taj Sin Čovječji?” Tada im reče Isus:
“Još je malo vremena svjetlo među
vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas
ne bi osvojila tama! Tko ide u tami
ne zna kamo ide. Dok imate svjetlo
vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!”
To Isus reče, zatim izađe i sakri se
od njih.”
(Iv 12, 34 – 36)
Zakon kaže da će Krist ostati zauvijek. Narod je pitao Isusa Nazarećanina što on o tome ima reći i pitao ga je tko je taj Sin Čovječji. Isus im zbog nekih njemu znanih razloga nije odgovorio. Ali je Isus spomenuo ostajanje zauvijek i to ovako: “Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek!”
On ne kaže “molit ću da dođem ponovo” nego će moliti da dođe drugi Branitelj, odnosno drugi pomazanik. U Zaharijinoj knjizi stoji ovakvo viđenje:
“Vidim evo svijećnjak, sav od zlata,
s posudom za ulje vrh njega.”
(Zk 4, 2)
Dvije su masline kraj njega jedna
njemu s desna druga s lijeva.
(Zk 4, 3)
Ovih sedam oči su Jahvine što strijeljaju
po svojoj zemlji. Tada progovorih i zapitah ga:
“to su one dvije masline desno i lijevo
od svijećnjaka?”
(Zk 4, 10 – 11)
To su dva Pomazanika koji stoje pred
Gospodarom sve zemlje.
(Zk 4, 14)
Dva pomazanika stoje pored Gospodara sve zemlje jedan njemu s desna drugi s lijeva. Isus Nazarećanin je onaj što se nalazi s lijeve strane i navješćuje dolazak onog s desne strane. Taj drugi pomazanik je “drugi Branitelj” koji će ostati zauvijek kako je Zakon i rekao. Dakle riječ je o Kristu.
Kada je Isus razgovarao sa ženom Samarijankom ona mu je ovo rekla:
Žena mu odvrati: “Znam da ima doći
Krist koji se zove Pomazanik. Kad on dođe
sve će nam objaviti.
(Iv 4, 25)
Dakle, opće je poznato da kada dođe pomazanik Krist da će objaviti sve, odnosno uputit će ljude u svu istinu.
Isus sam kaže da će Branitelj kada dođe uputiti svijet u svu istinu i objavit će sve. Uzet će i njegov dio te i to ponovno objaviti, on će Isusa, prvog Branitelja proslaviti i njegove riječi ponovo napomenuti. On će uputiti ljude u istinu, ali kako je moguće nekoga uputiti u istinu kada je on zna? Svi znaju istinu, i svi polažu pravo na nju, kome istina da se kaže?
Isus Nazarećanin još napominje da je bolje da on ide da bi Branitelj mogao da dođe. Dakle, za ljude je bolje da on ode, što znači da je taj koji treba da dođe vrjedniji za njih od njega i osim toga mnogo opasniji.
Isus Nazarećanin im je jasno stavio do znanja to da bi se oni znali čuvati:
Zato će se, kažem vam, svaki grijeh
i hula oprostiti ljudima, ali hula
protiv Duha Svetog neće se oprostiti
nikada. Ako tko rekne što protiv
Sina Čovječjeg, može mu se oprostiti,
ali tko rekne što protiv Duha Svetog
ne može mu se oprostiti ni na ovom
svijetu ni na drugome!
(Mt 12, 31 – 32)
On ih upozorava da se čuvaju pogrda upućenih na račun Duha Svetog, jer je to neoprostivo, za taj čin milosti nema. Branitelj, Duh Sveti će ljude podsjetiti na sve što je Isus Nazarećanin rekao. On će dokazati svijetu zabludu, zabludu s obzirom na grijeh. Grijeh, jer ne vjeruju u njega, što znači da ne čine ono što trebaju činiti. S obzirom na pravednost, jer je on otišao k ocu svom, te ga više neće nitko vidjeti, odnosno neće ponovno doći. S obzirom na sud, jer je knez ovog svijeta osuđen i on Branitelj, izvršit će osudu. Isus Nazarećanin je navijestio i čak obećao dolazak Branitelja Duha Svetoga, to obećanje je prema zapisu Djela apostolski i ostvareno. Naime, on je došao i uputio apostole u istinu i napomeno je sve što je Isus rekao, i on je ostao s njima zauvijek i objavio im je sve što je trebalo da znaju i još tko zna što. Uistinu? Evo svjedočanstva iz zapisa Djela apostolskih, stoji ovakav podnaslov i tekst ispod tog podnaslova:
Ispunjeno obećanje, dolazak Duha Svetog.
Kad napokon dođe pedeseti dan,
svi bijahu iskupljeni na istom mjestu.
Tad iznenada dođe neka huka
sa neba, kao kad puše silan vjetar
pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili
i ukazaše im se jezici kao od plamena
i razdijeliše se te na svakoga
od njih siđe po jedan. Svi se oni
napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti
tuđim jezicima kako ih je već Duh
nadahnjivao da govore!
(Dj 2, 1 – 4)
Onaj tko je zapisao ovo tvrdi da su se apostoli “napunili” Duhom Svetim, onim koji je od Isusa Nazarećanina obećan. Neću kazati da se nisu spustili plameni jezici, neću kazati niti da nisu progovorili drugim jezicima, jer to ne znam, ali znam i reći ću da je onaj tko je to napisao dozvolio sebi previše nazvavši tu pojavu Duhom Svetim. Kada se usporedi ono što je Isus Nazarećanin najavljujući rekao za Branitelja, Duha Svetog i onog što je ovim zapisom prikazano kao ispunjenje toga navještaja, jasno se može zaključiti da to nema nikakve sličnosti.
Isusu Nazarećaninu dešavalo se da ponekad istom riječju obilježi dva različita pojma. To znači da je i riječju Duh Sveti obilježio i nešto drugo što nije u direktnoj vezi sa Kristom, ali ovaj navještaj Branitelja, Duha Svetog odnosi se direktno na Krista Kralja, pomazanika koji stoji s desna Svemogućemu i koji će uputiti u istinu i dokazati zabludu. No, ovo viđenje se ne uklapa u vladajuću istinu koja kaže da je Duh Sveti došao, ili da je darovan ljudima. Pogledajmo još neke scene vladajuće istine koje nam mogu dočarati ono što je vezano za Duha Svetoga.
Poslije tih riječi dahne u njih i reče im:
„Primite Duha svetoga!“
(Iv 20,22)
Ovo su navodno Isusove riječi. Te riječi su izrečene nakon Isusova ubojstva, i nakon Isusova uskrsnuća. Uklapa li se ono prije rečeno sa ovim činom „duvanja“? Prvo je Duh Sveti došao putem plamenih jezika, zatim je došao duhanjem, a sad pogledajmo jedan novi način:
Kad su apostoli u Jeruzalemu
čuli da je Samarija primila
Božju riječ poslaše tamo Petra
i Ivana. Kad oni siđoše Samarijancima,
pomoliše se za njih da prime Duha
Svetoga, jer još ni na jedno od njih ne
bijaše sišao; bijahu samo kršteni u
ime Gospodina Isusa. Tada Petar i
Ivan položiše na njih ruke i oni primiše
Duha Svetoga. Kad Šimun Mag vidje da
se Duh Sveti daje polaganjem apostolskih
ruku, ponudi im novca: „Dajte i meni –
reče on – tu vlast da onaj na koga položim
ruku primi Duha Svetoga. „Neka ide u
propast tvoj novac zajedno s tobom –
odvrati mu Petar – jer si vjerovao da dar
Božji možeš steći novcem. Ti nemaš ni
dijela ni prava na ovo, jer srce tvoje
nije pravo pred Bogom. Zato se odvrati
od te svoje zloće i moli Gospodina da
bi ti oprostio tu namisao srca tvog.
Jer vidimo da si otrovna žuč; bezbožni
okovi!“ „Molite radije vi za mene Gospodina
– odvrati Šimun – da me ne snađe
ništa od onog što rekoste!“
(Dj 8, 14 – 24)
Duh Sveti dolazi dodirom ruke? Jedni se susreću sa Duhom Svetim putem dodira, a drugi ne znaju da takvo nešto uopće i postoji, evo svjedočanstva:
Dok je Apolon boravio u Korintu,
Pavao, pošto je prošao gornje predjele
, dođe u Efez, gdje nađe neke učenike,
te ih upita:“Jeste li primili Duha Svetoga
kad ste postali vjernici?“ „Ne, nismo ni
čuli da postoji Duh Sveti“ – rekoše oni
. „Kojim ste onda krštenjem kršteni?“
– nastavi Pavao. „Ivanovim krštenjem“
– odgovoriše. „Ivan je krstio – proslijedi
Pavao – krštenjem u znak obraćenja, a
narod je govorio da vjeruje u onoga koji
će poslije njega doći, to jest, u Isusa.“
Kad čuše, krstiše se u ime Gospodina
Isusa. I kad Pavao na njih položi ruke,
siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu
govoriti tuđim jezicima i proricati.
Bilo je svega kojih dvanaest ljudi.
(Dj 19, 1-7)
Polaganjem ruke na čovjeka postiže se njegovo punjenje Duhom Svetim. Vjerujete li u to? Vjerujete li da Duh Sveti izabire pape? Važeća istina kaže da je Duh Sveti 450 godina izabirao pape iz redova talijanskih svećenika. Vjerujete li u to? Moramo li vjerovati ili nevjerovati, ili možemo znati? Pokušajmo znati, a za to nam trebaju razumske jednadžbe. Imamo ono što je poznato, a to je da će po Isusovim riječima istina osloboditi ljude. Još je rekao da će Duh Sveti , Branitelj, uputiti ljude u istinu. Prvo plus drugo jest jednako da će Duh Sveti osloboditi ljude. Duh Sveti je osloboditelj, što automatski zmači i spasitelj. A Krist je spasitelj i osloboditelj, jer on donosi istinu. Da li su ljudi koji su se napunili Duha Svetog, oslobođeni ili spašeni? Pogledajte u prošlost pa recite da li vidite dolazak Duha Svetog i carstva slobode? Pogledajte sadašnjost pa recite da li ste slobodni? Koliko istine, toliko i slobode. Znate li što je to sloboda? Ne znate, jer da bi znali što je to sloboda morate znati što je to čovjek. A znate li što je to čovjek? Ne znate, jer kad bi znali što je to čovjek znali bi i što je to sloboda. Istina će vas osloboditi, koja i kakva istina? Neće vas osloboditi istina o Bogu, niti će vas osloboditi istina o religijskim istinama, oslobodit će vas istina o čovjeku. Isus je bio mudar i znao je što govori, ali oni koji su ga slušali nisu znali što čuju. Dakle, nema slobode, nema istine, nema istine nema Duha Svetoga. To je istina proizašla iz razumskih jednadžbi koje kažu da Duh Sveti nije bitan, niti je istina bitna, bitna je sloboda. Netko je negdje napisao da je vladavina Duha Svetog vladavina slobodnih. Dobro je zaključio.