Čovjek i uspjeh

Čovjek i uspjeh

12Zašto čovjek teži da bude uspješan? Zato što osjeća zadovoljstvo kada uspije, to jest, kada ostvari svoj cilj ili naum. Zašto čovjek osjeća zadovoljstvo kada uspije a nezadovoljstvo kada ne uspije? Da li je čovjek riba koja se lovi na mamac zadovoljstva? Da li je zadovoljstvo slično onome što pas dobije kad lovcu donese fazana ili zeca?

Čovjekovo tijelo pored mnogih funkcija ima i tu da je svojevrsna elektrana koja materiju, vodu i zrak pretvara u energiju. Tijelo je elektrana koja proizvodi univerzalnu energiju koja se dijeli na psihičku i fizičku energiju. Energija je po svojoj osobini ono što se kreće, ono što traži svoje tokove kojim će teći. Postavljanjem cilja energija se usmjerava u tom pravcu i ona teče ka tom cilju kako bi izazvala ostvarenje tog cilja. Ako se nešto pojavi kao prepreka na putu energije ka cilju dešava se jedna psihička pojava koja se zove frustracija. Ukoliko energija cilja ne može da “svlada” prepreku javlja se agresivitet koji se “izlijeva” u energiju cilja sa jasnim ciljem koji znači “dizanje prepreke u zrak”. Ukoliko agresivitet ne uspije da svlada prepreku, energija cilja je prinuđena da se vrati natrag, no sa njom se vraća i agresivitet koji napada svijest zbog nemogućnosti ostvarenja cilja. I tako agresivitet stvara autodestruktivne ili destruktivne impulse koji za cilj imaju navođenje svijesti na neko samokažnjavanje ili na neki destruktivan čin. Kretanje energije u neku ruku i jest život. Materija se putem čovjeka pretvara u energiju i dalje takođe putem čovjeka, djeluje na sebe kako bi poprimila željene oblike. Materija jesmo, materiju pretvaramo u energiju, i materiju oblikujemo. Postoji mnogo vrsta materija i svaka materija ima svoje karakteristike. Postoji više vrsta fizičkih energija i svaka ima svoje karakteristike, dali postoji više vrsta psihičkih energija i koje su njihove karakteristike? Pisat ću kao da znam istinu, no, sve treba sagledati sa više strana. Cilj nije toliko prava istina koliko je cilj nastojanje da se razumije ono što se zbiva. Fizičko tijelo proizvodi fizičku i psihičku energiju, samo mišićno tijelo je “rezervoar” fizičke energije, to jest tijelo je u jednu ruku baterija koja se puni i prazni. Poznata je zakonitost koja kaže da ako energija ne izgara, da ona sagorijeva. To znači da se većim pražnjenjem povećava kapacitet dugotrajnosti baterije, a da se mirovanjem smanjuje svakodnevni kapacitet baterije. Uglavnom o tome znamo sve. Ako je fizičko tijelo baterija za akumuliranje fizičke energije, onda je mozak baterija za akumuliranje psihičke energije. No, znamo da veličina baterije ne znači da se u njoj može akumulirati više energije. Psihička energija je univerzalna energija, što znači da se može pretvarati u sve druge vidove energije, pa čak i u fizičku energiju. Svijest kao upravljačka instanca u kojoj se nalazi JA (biće) jedina je spojena na “rezervoar” ili bateriju koja sadrži univerzalnu psihičku energiju. Ali svaka psihička instanca “dobija” dovoljno energije za svoju djelatnost, ali ne dobija energiju koja joj treba za manifestaciju. Da bi se izbjegao haos u psihičkom svijetu moć gospodara je data onom što se naziva JA (biće). Niti jedna psihička pojava se ne može manifestovati ako JA to ne odobri. Misaoni sistem ne može da misli u isto vrijeme o dvije stvari, ali u toku mišljenja, odaslani misaoni impuls neke psihičke pojave može da prekine misao koja je u tijeku i da se pokuša nametnuti tako da on misli o sebi, to jest, da psihička pojava koja je odaslala impuls nastoji da “misli o sebi” kako bi navela JA da udovolji njezinim zahtjevima, to jest, da se manifestuje. JA može da odbaci impuls koji se ubaciva u misao koja je u tijeku, ali ako ima jaku odbrambenu energiju volje, JA može blokirati na određeno vrijeme dolazak tih neželjenih impulsa. Dakle, imamo javljanje nekih psihičkih pojava u “nevrijeme”, to jest, kad za to nema vremena ni mogućnosti. Dakle, jedino JA ima moć “davanja” energije, može je dati svima, a može i “zatvoriti” svima, a može dati kome hoće, a može davati i kome neće, ako mora.

Misli su život, mišlju živimo, mišlju se oslobađamo, mišlju nas porobljavaju, mišlju se liječimo, mišlju se obolijevamo, mišlju gradimo sreću, mišlju sebe unesrećujemo, mišlju otvaramo vrata svjetova, mišlju upuštamo “zlo” u ovaj svijet, mišlju vidimo, mišlju volimo, mišlju mrzimo, mišlju gradimo, mišlju razaramo, mišlju živimo. Tko ne zna misliti, zna patiti. Što više znamo misliti, to manje patimo. Sreću donose misli, tugu donose misli, naruči što želiš i tvoj “konobar” će ti to donijeti. Kad stigne “narudžba” svi kažu:”Nisam to naručio.” ali nitko ne gleda “meni” kad naručuje. Dakle, znanje pretvara čovjeka u “Gospodara misli” i on određuje življenje putem misli.

inu koja je skrivena, kada spoznava zakone koji vladaju u svim svjetovima on se služi Razumom, jer se to može shvatiti samo Razumom. U ove istine i zakone spadaju samo one istine i oni zakoni koji se tiču samog života. Einstein je spoznavao istine i zakone u fizici, a to je područje koje otkriva Inteligencija, a ne Razum. Dalje da se ponovi, biti razuman i imati Razum su dvije potpuno različite stvari. Razumnost se može postići odgojem i školom kao i samim razvitkom Razuma, dok se Razum stiče samo razmišljanjem o životnim stvarima iza kojih stoje skrivene istine i zakoni koji se jedino razmišljanjem, to jest, shvatanjem mogu dokučiti. Razum je oruđe koje služi da se dođe do istina o onom što sačinjava život i o onome što se zbiva i što se zbivalo u ljudskom postojanju. Sve što sam napisao jest “pokošena trava”. I sad “kosim riječi” koje govore o onom što “kosim”. Razum je oruđe, i kad čovjek razmišlja o životnim stvarima, tad se on koristi Razumom, kad mašta, služi se maštom, kad se sjeća onda “gleda snimljene materijale”. I sve se to odvija u misaonom sistemu kojim “rukuje” JA. A svatko ima svoje JA. Ja, to sam JA

Podeli sadržaj
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •